PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. II. knj. 6.
383
dakako, zrak netrpan, kao peto pak tijelo neko a nakon toga kao
trpne oganj, zrak, vodu i na kraju zemlju.« A to doista odaje
ponajveće nesuglasje i suprotnost prema naucima iz knjiga
O
nebu
.
ELEMENTI
O elementima je Aristotel u četvrtom poglavlju prve knjige
O
mudrosti
napisao da je Empedoklo prvi od svih rekao kako opstoje
četiri elemenata:
ἔτι δὲ καὶ τὰ ἐν ὕλης εἴδει λεγόμενα στοιχεῖα
τέτταρα πρῶτος εἶπεν
, »K tomu je pak prvi progovorio o onim u
liku materije zvanim četirima elementima.« A davno prije Empe-
doklovih vremena Egipćani su već imali u predaji ono o čemu
svjedoči Laertije u
Uvodu
: »I da običavaju reći kako je principom
materija, a da su potom iz nje izlučene ona četiri elementa.« To
je Aristotel u tančine slijedio; Hermes u
Sveopćemu
priznaje četiri
tijela, koja u
Asklepiju
, u 1. poglavlju, ovako opisuje, u Apulejevu
prijevodu: »Stoga ono od čega je cijeli svijet uobličen jesu četiri
elementa: oganj, voda, zemlja i zrak.«
Ne stoji, dakle, da je Empedoklo prvi od svih postavio četiri
elementa, niti je istinito da im je Aristotel pripisao težinu i lakoću
i ostale kvalitete. To je, naime, već prije pokazao Platon u
Timeju
,
gdje doduše niječe da u sveukupnosti biva po naravi gore i dolje,
no ipak dovoljno jasno uči da gibanje elemenata biva prema onim
stranama koje se tako nazivaju zbog svoje lakoće ili težine: »La-
kim ga, dakle, nazvasmo i onim mjestom kamo se odvija dizanje
prema gore, tomu pak suprotnu trpnju teškom i prema dolje.«
5
10
15
20
25
