PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. II. knj. 2.
107
BIĆE
Hermes Trismegist izvješćuje na samom početku
Pastira
ljudi
da je sam izgarao od žudnje za znanošću o bićima: »Dok sam
jednom razmišljao o bićima«; i: »Željan sam učenja o bićima.«
Njihovo proizvođenje potom objašnjava čudesnom nekom vješti-
nom. A u
Petoj
knjizi
»Ako on jest bića, sâm je i nebića; bića je
doista objelodanio, a nebića ima u sebi samom.« Također u
Vrču
razlučio je bića na znanstven način (što bi se možda moglo pri-
željkivati kod Aristotela): »Budući da postoje dva bića, tijelo i
netjelesno, u kojima je i smrtno i božansko.« Osim toga Hermes
je u
Sveopćem govoru
naznačio uzrok i princip bićā, što je Aristo-
tel sebi dao u zadaću da će istražiti: »Što je dakle bog? Ono što
postoji kao nijedno od tîh, a ipak postoji i njima je uzrokom
bitka, i svima i svakom pojedinom dijelu u svakomu od svih
tih bića.« A u
Svetom
ga
govoru
naziva »principom bićima«. Na
koji način princip: »Jer uzrokuje sve, a očevo je, naime, uzroko-
vati.« Aristotel je taj princip u onim knjigama često predlagao
za raspravu: »Jer moramo prihvatiti prve uzroke bića kao bića«
5
10
15
