PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. II. knj. 1.
23
25
10
5
ne onaj geometar čije je ime slavno u geometriji, nego drugi, sta-
riji, za kojega se priča kako je noću u ženskoj odjeći znao zalaziti
slušati Sokrata i kojemu su – kako nalazimo zapisano – Platon i
drugi slušači Sokratovi pribjegli u vrijeme Sokratove smrti. Za
njegove učenike, Aristotelove suvremenike, Laertije kaže da ih
je Dionizije Kartažanin nazivao dijalekticima: »Zato što su razla-
gali rasprave na pitanje i odgovor.« Iz iste škole da je bio i onaj
Anikeris koji je svojim novcem otkupio Platona zasužnjena na
Egini, i Eubulid za kojega isti Laertije pripovijeda da je napisao
nešto protiv Aristotela. Sva je ta škola u početku nazivana ime-
nom ‘Megarana’, potom erističara, a na posljetku dijalektičara,
kako svjedoči isti [Laertije]: »Njih je on nazivao Megaranima,
potom eristicima, a na kraju dijalektičarima.« Tim ih je imenom,
čini se, nazvao i sam Aristotel u 1. poglavlju 2. knjige
Mudrosti
,
kad kaže: »koje dijalektičari pokušavaju promatrati.« Dijalektiča-
rima su pak bili nazvani zbog razloga što ga ovim riječima iznosi:
»Njih je pak tim imenom prvi nazvao Dionizije Kartažanin, jer su
raspravljanja razlagali na pitanje i odgovor, kako već rekosmo.«
A takve je vrste onaj govor koji nazivamo dijalogom, kakvim je
Platon zapisao gotovo svu svoju filozofiju; no ipak nije bio prvi
koji je pisao dijaloge. Naime, prije njega to su činili Zenon Elejac
i Aleksamen Tejanin, prema Laertiju koji tako izvještava: »Kažu
da je Zenon Elejac pisao prve dijaloge, a Aristotel u prvoj knjizi
O pjesnicima
6
piše da je to bio Aleksamen Stiranin ili Tejanin.« To
je doduše kod Grkā možda bila istina. No, postoje mnogo sta-
6
Fragmentarno sačuvan Aristotelov spis.
15
20
