13
[179]
PERIPATETIČKE RASPRAVE
SVEZAK II. KNJIGA 1.
SLAGANJE ARISTOTELA SA STARIMA
U DIJALEKTICI
U prvi smo svezak svojih
Peripatetičkih rasprava
unijeli sve što
se dalo skupiti iz svjedočanstava starih pisaca te samoga Aristo-
tela i njegovih tumača, a ticalo bi se njegova života, knjiga, spor-
nosti tih knjiga, njihova istraživanja, njihove prosudbe, navodā,
naslovā i rodova te kako raspodjele, tako i redoslijeda pojedi-
nih rodova međusobno u pojedinim rodovima knjiga. Pridodali
smo također povijest svih starih peripatetičara kakvu god smo iz
tako velike, kako starine, tako i oskudice pisaca marnim radom
uzmogli izlučiti. Prenijeli smo od tih peripatetičara sve načine
tumačenja Aristotelovih knjiga i sve načine filozofiranja o tim
knjigama. Naposljetku smo pokazali koji bi smisao filozofiranja
bio najbolji s Aristotelova gledišta, i koja bi metoda bila najbolja
za upoznavanje Aristotelove filozofije i za dopiranje do nje.
1
Pošto smo te knjige napisali i izdali
2
, nadošla nam je u duh
zamisao, ne bismo li pored toga i mi uzmogli štogod pridonijeti
onom obrazloženju koje je Porfirije, muž nadasve velika imena u
filozofiji, nekoć o podudarnosti obiju filozofija, Platonove naime
i Aristotelove, utemeljio u sedam knjiga; i koje je poslije njega
podjednako velik filozof Simplicije bio sebi preduzeo izvršiti te
koje je Manlije Boetije bio naumio izvršiti, a možda je i izvršio.
1
Petrić razdvaja razumijevanje Aristotelove filozofije koje se temelji
na iščitavanju spisa samog Aristotela od onoga koje se naslanja na aristo-
telovsku tradiciju. Sama rečenica nije najjasnija: misli li on na to koji je
najbolji pristup Aristotelovoj filozofiji (na temelju onog što je već zaključio
o Aristotelu); ili na to koji je najbolji pristup filozofiji po Aristotelovu mi-
šljenju (na temelju onog koliko Petrić misli da je shvatio Aristotela).
2
Petrić tu govori o trinaest knjiga prvoga sveska koje su bile objavlje-
ne zasebno u Veneciji 1571.
5
10
15
20
25
