PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. II. knj. 1.
19
10
5
se, kao u dijalektici opovrgavanje i silogizam«, te u 24. poglavlju
poseže za istim imenom. Platon pak u
Fedru
nazvao je dijalektici-
ma one koji znaju podijeliti jedno u mnoštvo i, obratno, mnoštvo
svesti na jedno, ovim riječima – one glase: »Doista sam tih raz-
dvajanja i povezivanja i ja sâm ljubitelj, Fedre, kako bih bio kadar
govoriti i znati. Budem li pak držao da itko drugi može na jedno
i na mnoštvo motriti, toga ću u stopu slijediti, kao po Božjem
tragu. A svakako one koji su kadri to činiti sve dosad nazivam
– ispravno ili pak neispravno, Bog će znati – dijalekticima.« Pa
opet; i to: »Nego – doista mi se čini da si u pravu nazivajući ovu
vrstu dijalektikom.« Tako u 7. knjizi
Države
rabi nazivke ‘dijalek-
tički put’, i ‘dijalektička metoda
’
: »Ne čini li ti se da su dijalektici
u tome pogledu žestoki? – Ne, veli, Jupitera mi, nego je tek neko-
licina onih s kojima sam se sastao.«
Logika je isto što i dijalektika
[na margini]
A to da su logika i dijalektika isto zastupa Plutarh, od obojice
više nego 400 godina mlađi, u 1. poglavlju 1. knjige
O stavovima
filozofā:
»Logičko je pak ono što se tiče razuma, a to nazivaju i
dijalektičkim.«
15
