9
cina, održao obećanje.
4
U naše smo doba imali sasvim ista obe-
ćanja od Francesca Vicomercata.
5
Da postoje Porfirijeva i Picova
djela, da su trojica potonjih održali obećanja, bilo bi me to oslo-
bodilo silnog i velikog truda. Budući da toga nema, napregnuo
sam duh ne bih li i ja ponešto od svojih snaga – kakve god one
bile – priložio u ovu nakanu. Na to sam se bacio i priveo kraju
što sam mogao. Pokazao sam, koliko je to bilo moguće, da se
Aristotel ne slaže samo s Platonom, već i s mnogim starijima. Za
sve sam to poželio da izađe u javnost skupljeno u osam knjiga
pod tvojim imenom. Kome bih radije mogao posvetiti svoja dje-
la nego mužu, nadaleko prvom u filozofiji i cijeloj književnosti;
nego onome koji je gorljivim proučavanjem i ljubavlju prigrlio
i produbio proučavanje i ljubav prema Mudrosti; nego ono-
me koji nadasve razumno vlada ovom ferarskom Gimnazijom
mudrosti, najslavnijom u cijeloj Italiji i svijetu; nego onome od
koga, dok živim glasom podučava Aristotelova učenja, kao
od proročišta i prihvaćamo i ponizno štujemo naputke; nego
onome, kojega su filozofska djela svima na najveće udivljenje;
nego onome, čijem povjerenju, razboritosti i poštenju ovaj naš
presvijetli veliki vojvoda Alfonz II. povjerava sva promišljanja
svog duha i vjeruje mu; nego onome, koji je mene propala u
ciparskom ratu, mučena [178] nezahvalnošću, prijevarama i zam-
kama najgorih ljudi i godinama tjerana strujama najnepovoljni-
4
Pico je u uvodu u svojem spisu
De ente et uno
napisao da će napisati
veće djelo o podudarnosti Platonove i Aristotelove filozofije. Fragmentar-
no je sačuvana
Concordia Platonis et Aristotelis
i danas se misli da je zbog
iznenadne Picove smrti djelo ostalo nezavršeno.
5
Radi se o aristotelovcu Francescu Vimercatu (F. Vimercato, Vimer-
cati ili Vicomercato, 1512. – 1571.), rođenom u Milanu, obrazovanom u
Bologni, Paviji i Padovi, koji je većinu vremena proveo podučavajući u Pa-
rizu. U svoje je doba bio poznat po tome što je preveo i komentirao gotovo
cjelokupni Aristotelov korpus. On je doista sastavio usporedbu Platono-
vih i Aristotelovih stavova o prirodnim pitanjima, no radi se o rukopisu
koji postoji samo u jednoj kopiji i to pod naslovom
Francisci a Vicomercato
Mediolanensis De placitis naturalibus Platonis et Aristotelis, ac inter eos de illis
consensione et dissensione, liber primus
i Petrić očito nije poznavao to djelo.
Detaljnije u N. W. Gilbert, »Francesco Vimercato of Milan: A Bio-Biblio-
graphy«,
Studies in the Renaissance
, Vol. 12 (1965), str. 188–217.
ANTONIJU MONTECATINU
5
10
15
20
