PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. II. knj. 1.
31
20
15
25
10
5
Pitagore nego njegovih učenika nisu se zvali pitagorovcima nego
pitagoristima. Među njima [pitagoristima] valja nam vjerovati
da je bio on onaj drugi mlađi – računamo li vremenski – Arhita,
isto tako Tarentinac, Platonov suvremenik, što se jasno vidi iz
životopisā obojice u Laertija te iz pisama koja su jedan drugomu
[Platon i Arhita] pisali. U naponu pak snage Pitagora je bio oko
60. Olimpijade, a Platon je rođen za 80. Olimpijade, dakle osam-
deset godina poslije. A prije nego će otputovati u Italiju i sklopiti
prijateljstvo s Arhitom, vjerojatno je već imao najmanje trideset
godina. Prema tome, Platon je bio u naponu snage oko sto deset
godina poslije Pitagore; s time je u skladu da je njegov prijatelj
Arhita rođen u isto doba. [183] Iz toga se zaključuje kako nije
mogao biti Pitagorin slušač. Dakle drugi nego ovaj Arhita bio je
onaj Arhita Pitagorin slušač. Simplicije i ini peripatetičari pišu
da je potonji Arhita napisao knjigu pod naslovom
Kategorije ili
opće tvrdnje.
Ipak Simplicije griješi kad pridodaje: »Kao i Arhita
koji je bio začetnikom ovoga nauka.« Jer nije taj mlađi, nego onaj
stariji Arhita bio ovomu nauku začetnikom i tvorcem. Postoji,
naime, sitna knjižica pod naslovom
Deset Arhitinih općih tvrdnja
.
Napisana je dorskim jezikom, kako je to bio običaj kod njih, s ne-
kom pitagorovskom ozbiljnošću. Da ta knjiga ne pripada Arhiti
mlađem, jasno se pokazuje iz mnogih mjesta, što ih je Simplici-
je vlastitim riječima preveo u komentare koje je sam napisao uz
Aristotelove
Kategorije
; jako odstupa i od riječī i od mislī one knji-
žice. Nije pak čudno to što Simpliciju ta knjižica nije bila znana:
u njegovo su se, naime, doba knjige pitagorovaca rijetko viđale,
kad i on sam posvjedočuje u poglavlju
O kada
: »I ničega čudna
tu nema, zbog rijetkosti knjigā pitagorovaca.« I stoga nije čudno
da ništa nije znao o toj knjižici; i neka meni bude dopušteno pri-
