Metode
Peripatetičkih rasprava
XXII
nosti kao samo
potencijalne
16
beskonačne djeljivosti shvaća Petrić
kontinuiranost kao matematičko svojstvo, odnosno svojstvo ma-
tematičkih predmeta.
Sada možemo također pitati u koju svrhu,
zašto
Petrić potenci-
jalnu djeljivost tumači kao matematički pojam? Što, naime, znači
za kontinuiranost, beskonačnu djeljivost da je samo
u mogućnosti?
Petrić to korektno peripatetički tumači tako da je potencijalna dje-
ljivost beskonačna samo
u mišljenju
a ne i u zbilji. Ako nešto nije
zbiljsko (u okviru peripatetizma), ne može biti niti prirodno niti
božansko, nego je ili umišljotina i himera ili matematički predmet.
Tako, naime, peripatetizam razlučuje tri predmeta teorijskih zna-
nosti: predmet prve filozofije (metafizike) jest ono odvojeno i bez
materije, božansko; predmet fizike jest ono odvojeno i u kretanju,
povezano s materijom; a predmet matematike jest
ono što je samo
u mišljenju odvojeno
. Ono matematičko postoji, doduše, i u prirod-
nom biću, ali ne
kao odvojeno
. Fraza:
postoji u prirodnom biću, ali ne
odvojeno
znači: ako su točka i trokut osjetilno prikazani u materiji
– u kamenu ili pijesku – onda nemaju precizno ona svojstva koja
imaju kao odvojeni, npr. da je zbroj kutova u trokutu jednak dva-
ma pravim kutovima, da je točka ono što nema dijelova i slično.
Tako je Petrić, ostajući unutar peripatetizma, tj. klasifikacije
teorijske znanosti i propisa
neprelaženja iz roda u rod,
došao do
zaključka koji na neki način odgovara današnjim shvaćanjima,
odnosno do shvaćanja da je pojam kontinuiteta kao beskonačne
potencijalne djeljivosti matematički pojam.
Za Aristotela, međutim, pojam kontinuiteta nije matematički
pojam – što se može vidjeti, kako na temelju tumačenja Aristote-
lova pojma kontinuiteta prethodno navedenih autora (Wieland,
Düring), koji su se tim pojmom u Aristotela intenzivno bavili,
tako i iz citata koji sam Petrić navodi u ovom četvrtom svesku
17
16
Usp. Joannes Philoponus Phil.,
De aeternitate mundi
444, 8: μάτην
γὰρ ἕξει τὴν δύναμιν μηδέποτε προιοῦσαν εἰς ἐνέργειαν.
17
συνεχῶς δὲ κινεῖται τὸ μηθὲν ἢ ὅτι ὀλίγιστον διαλεῖπον τοῦ
πράγματος μὴ τοῦ χρόνου (Ph 226b.25,27–29) Usp. Franciscus Patricius,
Discussionum peripateticarum
tomus quartus/Frane Petrić: Peripatetičke
rasprave – svezak četvrti, ovdje str. 294. r. 15–16.
