Metode
Peripatetičkih rasprava
XXVII
balo biti netočno, postavlja se pitanje – je li to Petrićevo shvaća-
nje moglo imati neke konsekvencije u smislu povijesne djelotvor-
nosti?
U Petrićevu pristupu Aristotelovoj (prirodnoj) filozofiji otkri-
veni su mnogi, u odnosu na tradiciju novi aspekti, no mora se
također reći da su istodobno neki aspekti tradicionalnog tuma-
čenja Aristotela pali u zaborav. Nije, naravno, riječ o zaboravu u
pejorativnom smislu. To nije »zaboravljivost« i nema negativno
značenje. Dapače, taj je zaborav pretpostavka napredovanja pre-
ma nečem novom.
U kojem se smislu može zamisliti da ova Petrićeva, danas
neprihvatljiva, interpretacija ukazuje prema onom budućem, no-
vovjekovnom?
Petrić je pokazao da iz njegove perspektive Aristotel čini
upravo ono što načelno osporava da je moguće i dozvoljeno:
uvodi matematiku u fiziku. Sam Petrić, doduše, ne prihvaća tu
primjenu matematičkog pojma na osjetilno kao legitiman pristup
u prirodnoj filozofiji i ne razmišlja o modusima u kojima bi takav
pristup bio izvediv, ali je pokazao da je Aristotel inteligibilnost
kretanja utemeljio na jednom matematičkom pojmu, pojmu koji
je samo u mišljenju. Nasuprot tom Aristotelovu postupku u fizi-
ci Petrić, odbacujući konstruktivna rješenja za »spašavanje feno-
mena«, daje prednost (empirijskim) istraživanjima neposrednog
uzroka.
22
Odbacivanjem pitanja o tome koje su to nužne pretpostavke
da bi kretanje bilo inteligibilno (dostupno razumskom raščlanji-
vanju) kao bespredmetnog, pokazuje Petrić da svijet iskustva za
22
U tom smislu treba tumačiti Petrićevu kritiku Aristotelove teze
da su počela stvarī kontrarna (lišenost i forma) i njegovo zastupanje teze
predsokratovaca koji tvrde da su počela slična. To ponajviše pokazuju Pe-
trićevi primjeri kojima potkrepljuje svoju kritiku kontrarnih počela: […] ali
najviše ću od svega tvrditi da je vatra nastala u drvetu učinjena sličnom,
ὁμοειδῆ, iste vrste vatri koja je rađa, da je porod iz žene stvoren sličnim,
ὁμοειδῆ, iste vrste ocu i majci koji ga rađaju, i tako se stvara slično od slič-
nog, slično iz sličnog, prvotno, po sebi, καθόλου. Također muškarac rađa
u ženi koja je njemu slična i ὁμοειδῆ, iste vrste, vatra ipak ne u sebi sličnom
drvetu, ali je poslije također slično. Usp. ovdje str. 67. r. 21–27.
