Metode
Peripatetičkih rasprava
XXIV
nešto uzeto, pretpostavljeno; ona ni u mišljenju nije kao dano ili
zamijećeno, nego kao pretpostavka na temelju koje je tek nešto
moguće.
Ma koliko je Petrić pogriješio u ocjeni značenja (i primjenji-
vosti u fizici) Aristotelova pojma beskonačne djeljivosti – protiv
Aristotela i zajedno s Aristotelom zastupajući neprelaženje iz
roda u rod – u jednom se ne udaljava od suvremenog shvaćanja,
naime, locirajući pojam beskonačne djeljivosti u matematiku.
U još nečemu sigurno nije pogriješio (osim što mu danas ne
možemo prihvatiti argumentaciju). Pojam beskonačnog dijelje-
nja i pojam kružnog kontinuiranog kretanja neba ne može biti
dokaz za vječnost neba.
Može se reći: u duhu renesansne filozofije, vrlo paradoksal-
no, Petrić je na temelju krivih premisa i jedne tada već za huma-
niste neprihvatljive školske metode došao do (barem djelomič-
no) istinitog zaključka u tim dvjema stvarima: 1) kontinuitet je
matematički pojam i 2) on ne može poslužiti u dokazu za vječ-
nost neba.
Međutim, Petrićeva kritika pojma beskonačne djeljivosti ne
svodi se samo na kritiku zaključivanja od kontinuiranog kružnog
kretanja neba na vječnost neba, ne svodi se samo na utvrđivanje
Aristotelove pogreške prelaska iz roda matematičkih predmeta
u rod prirodnih stvari.
Petrić ne dovodi u pitanje samo upotrebljivost pojma besko-
načne djeljivosti za dokazivanje vječnosti kretanja, nego i na-
čelno ispituje o mogućnosti beskonačnog dijeljenja i kad se ono
uzme za sebe kao matematički pojam. Petrić, naime, decidirano
tvrdi da ni matematički broj ne može rasti u beskonačno i da
se ni matematička veličina ne može dijeliti u beskonačno.
19
Tu
kritiku proveo je Petrić preispitujući ontički status matematič-
kih predmeta. Konkretna svrha tog ispitivanja za Petrića bila je
19
Si in hominis anima mathematica sint et per abstractionem ab ea
fiant, nec per additionem numerus, nec magnitudo per divisionem infinita
esse possunt. Neque enim animae sensus, nec phantasia, nec opinio, nec
ratio, nec intellectus infinite aut dividere aut augere quicquam possunt.
Usp. ovdje, str. 208. r. 23–27.
