Metode
Peripatetičkih rasprava
XIX
Petrić se toj argumentaciji suprotstavlja tvrdnjom da, ako se
i pretpostavi da je točno da je veličina potencijalno beskonačno
djeljiva, to ipak nikako ne vrijedi kao dokaz da su vrijeme, svijet
i nebo beskonačni i vječni. Dokaz koji na temelju (potencijalno)
beskonačne djeljivosti veličine, tumači Petrić, želi dokazati bes-
konačnost i vječnost kretanja i neba proturječi nekim temeljnim
vlastitim Aristotelovim principima. Naime, ako je beskonačnost
dijeljenja uopće moguća, kaže Petrić, ona pripada matematičkim
entitetima.
10
To je, dakle, matematička beskonačnost i, ako i vri-
jedi za matematičke predmete, ne može se rabiti u argumentaci-
ji za dokazivanje beskonačnosti prirodnih entiteta (svijet, nebo,
kretanje).
11
Iz matematičkih se počela ne mogu izvoditi zaključci
o prirodnim stvarima. To je sam Aristotel tvrdio – Petrić navodi
6. poglavlje
De sensu et sensibili,
gdje Aristotel izražava dvojbu da
bi osjetilno moglo biti sastavljeno iz neosjetilnog, te kritiku pita-
gorovaca u 13. i 14. knjizi
Metafizike
koji su prema Aristotelu ne-
opravdano izvodili prirodne i božanske stvari iz matematičkih.
Petrićev argument svodi se na sljedeće: pod pretpostavkom
da je točno da su matematički entiteti beskonačno djeljivi, pri-
mjena te beskonačne djeljivosti u dokazivanju vječnosti vreme-
na, kretanja, neba i svijeta nelegitimna je, jer proturječi vlastitom
Aristotelovom principu da se ne smije
prelaziti iz roda u rod
, iz
roda matematičkih entiteta u rod prirodnih entiteta. Aristotelov
dokaz da je nebo vječno jer je njegovo kružno kretanje kontinui-
rano neispravan je, s obzirom da primjenjuje jedan matematički
pojam (kontinuiranost, beskonačnu djeljivost) na prirodno i osje-
tilno tijelo.
Formalno je Petrićeva argumentacija jasna i točna: on Ari-
stotelov izvod (iz kontinuiranosti kretanja neba proizlazi vječ-
10
Esto numerus additione. Esto magnitudo ablatione seu divisione
infinita. Rogamus nos, qui numerus additione est infinitus, quae magnitu-
do? Naturalesne numeri et magnitudines an mathematicae? Si mathemati-
cas dicat, dicemus nos primo aliena, non propria esse ista principia, contra
Aristotelica dogmata. Non debere, non posse ex mathematicis principiis
de naturalibus rebus conclusiones concludi. (Usp. ovdje str. 204. r. 8–14)
11
Non licere nobis per suas leges non licere illi per easdem de genere
uno in aliud genus transire aut transferre. (Usp. ovdje str. 206. r. 2–3)
