XI
Metode
Peripatetičkih rasprava
i njihova uloga u
Petrićevoj obrani
Nove sveopće filozofije
M
IHAELA
G
IRARDI
-K
ARŠULIN
1. Metode
Peripatetičkih rasprava
Općenito je poznato da novovjekovna filozofija započinje
tematiziranjem metode. Za to shvaćanje paradigmatičan je Des-
cartes koji piše traktat o metodi i koji zasniva ideju o bespretpo-
stavnom početku filozofije i znanosti. No također je poznato da
je i epoha koja prethodi novovjekovnoj filozofiji, dakle renesans-
na filozofija, bila zaokupljena pitanjima metode. Tako se mogu
tumačiti renesansna sporenja oko prednosti Platonove, odnosno
Aristotelove filozofije, o tome svjedoče i humanistička protiv-
ljenja skolastičkoj filozofiji. No u tom smislu može se tumačiti
i renesansna sklonost kabali kao prosljeđivanju od arhetipskog,
preko inteligibilnog k elementarnom svijetu, jednako kao i veliki
interes za metodu Ramona Llulla. Renesansna zaokupljenost me-
todom dolazi do izražaja i na zalazu renesanse 1633. godine kada
jedna privatna akademija u Parizu na svom sastanku tematizira
pitanja metode.
1
Da sve te metode o kojima je u renesansi riječ ne
dopiru do ideje novovjekovne matematičke prirodne znanosti,
danas je također poznato i opće mjesto. Uobičajilo se govoriti o
anticipacijama, ali i o pragu epoha, razmeđu i sl. To znači: ako re-
nesansa i ne dopire do pojma novovjekovne znanosti i filozofije,
ipak – i to se također može smatrati već općeprihvaćenim – re-
nesansno mišljenje vodi u novovjekovno. Kako to čini – u tome
se pogledu mišljenja razilaze i odgovori su različiti od slučaja do
slučaja, od filozofije do filozofije.
1
Ta je diskusija objavljena:
Receuil général des questions traitées és Con-
ferences
, Lyon 1633. Usp. Frances A. Yates,
Umijeće pamćenja,
naklada Jesen-
ski i Turk, Zagreb, 2011, str. 420–421.
