Metode
Peripatetičkih rasprava
XII
Poznato je i to da se Frane Petrić u
Novoj sveopćoj filozofiji,
već
u podnaslovu, poziva na tri različite metode: 1. na aristotelov-
sku, 2. na svoju vlastitu i 3. na platoničku – čime pokazuje da je i
njemu pitanje metode bilo jako važno.
Istraživanja su se manje bavila pitanjem Petrićeve metode u
Discussiones peripateticae
– premda u njima pitanje metode nije
manje važno nego u
Novoj sveopćoj filozofiji
. Što se metode tiče,
napominje se da su
Discussiones peripateticae
pisane
komparativ-
nom metodom
. To je nedvojbeno točno s obzirom na drugi i treći
svezak gdje Petrić uspoređuje Aristotelovo učenje s učenjima
sta-
rih filozofa
i Platona. No time nije sve rečeno čak ni o metodi dru-
gog i trećeg sveska, jer se usporedba u drugom svesku provodi
s ciljem utvrđivanja
sličnosti
, a u trećem svesku s ciljem utvrđi-
vanja
različitosti
. Izbor onoga što treba biti uspoređeno određuje
i samo uspoređivanje – pa se s pravom može reći da se tu radi o
dvije varijante komparativne metode.
UUvodu za ovaj četvrti svezak
Peripatetičkih rasprava
ne osvr-
ćem se posebno na prvi svezak
Peripatetičkih rasprava,
ali ipak
treba reći da sam Petrić reklamira svoje
Peripatetičke rasprave
kao
pisane
sine ira et studio,
objektivnompovijesno-istraživačkomme-
todom. Objektivnom pristupu smjera Petrićeva izjava da je istra-
žio Aristotelov život i djelo, da je uzeo u obzir sve Aristotelove
tekstove i sve komentatore, kao i isticanje da nije ništa izmislio i
da za sve ima potvrdu u tekstovima.
2
Petrić, međutim, zagovara
2
Nam et Aristotelis vitam omnem, ex variis fide dignissimis autho-
ribus collegi; libros eius omnes conquisivi; controversias, quas subierunt
monstravi; ex controversiis, quos potui, exemi fragmenta eorum, qui perie-
runt in unum conduxi; exotericorum aliorumque eius generis quaestionem
arduam discussi; titulos aliquot Aristotelicos restitui; loca omnia, quibus
Aristoteles libros et extantes et non extantes appellat recensui. Librorum
genera partitus sum eaque in genera digessi; libros suis generibus subieci
eorumque inter se ordinem constitui. Peripateticorum veterum, quantum
colligere potu, historiam contexui; eorum in Aristotele interpretando – ra-
tiones, in philosophando – methodos, ante oculos posui; quae optima ex
aristotelis sententia philosophandi ratio esset, quaeque optima in Aristo-
telis dogmatibus pervidendis esset methodus, exposui. In quibus omnibus
institutum illud servavi, ut nihil sine Aristotelis ipsius, sine suorum inter-
pretum aliorumque probatissimorum authorum testimoniis dicerem; ea,
