Metode
Peripatetičkih rasprava
XV
ga knjiga o elementima i 9. O nastajanju i propadanju) razmatra
Petrić elemente i promjene stvari u svijetu sastavljenih iz eleme-
nata. To je područje mijenjanja, nastajanja i propadanja, premda
su sami elementi vječni. Deseta knjiga (10. O šest smjerova neba)
donekle odudara od te teme, jer je u njoj riječ, kako stoji u naslo-
vu knjige, o šest smjerova neba. Termin
nebo
ovdje je donekle
zbunjujući jer se smjerovi odnose jednako na nebo kao i na svijet
(ispod Mjeseca), dakle na sveukupnost. Riječ je zapravo o pro-
stornosti, a glavno je pitanje treba li prostorne smjerove (gore-
dolje; lijevo-desno; naprijed-natrag) imenovati u odnosu na čo-
vjeka (ili neko drugo živo biće u svijetu) ili u odnosu na položaj
neba i nebeska kretanja. Petrić se zalaže za zajedničko, objektiv-
no određenje prema nebu i nebeskim kretanjima, a ne za ono
prilagođeno subjektu (čovjeku, životinji, biljci) koji se smješta u
prostor. Zato se u, donekle zbunjujućem, naslovu desete knjige
apostrofiraju
smjerovi neba
(jer se smjerovi po Petrićevu mišljenju
određuju prema nebeskim tijelima i kretanjima) – premda je riječ
o smjerovima u kojima jesu i u kojima se kreću bića u svijetu.
Neke od metoda koje Petrić primjenjuje u ovom četvrtom
svesku izložit ću na primjerima: 1. na primjeru Petrićeve kritike
Aristotelova učenja o vječnosti kretanja i 2. na primjeru Petrićeve
kritike Aristotelove tvrdnje da u nebu ne postoje nikakve kon-
trarnosti. U oba primjera pojam kontinuiteta igra neku ulogu, ali
u prvom je primjeru centralan. U prvom primjeru na dva načina
osporava Petrić pojam kontinuiteta, prvo njegovu primjenjivost
na prirodna kretanja a potom, općenitije, načelnu mogućnost
postojanja ideje beskonačne djeljivosti u konačnom mišljenju. U
drugom primjeru Petrić kritizira, zapravo ironizira, Aristotelo-
vu sferalnu arhitekturu neba. Na kraju još želim ukazati 3. na
ulogu koju je Petrić dodijelio svojim
Peripatetičkim raspravama
u
pokušaju da svoju
Novu sveopću filozofiju
skine s
Popisa zabranje-
nih knjiga
.
1.a Pojam kontinuiteta (1) – prelazak iz roda u rod
Aristotelov pojam kontinuiteta izlaže i pobija Petrić u trima
središnjim knjigama četvrtog sveska
Peripatetičkih rasprava
koje
tematiziraju vječnost kretanja. Petrić prosljeđuje na sljedeći na-
