Metode
Peripatetičkih rasprava
XXIX
Dalje analizira Petrić
razloge
na temelju kojih Aristotel izvodi
da u nebu nema ničeg kontrarnog, a sam dokazuje da u nebu
postoji kontrarnost
mekanog
i
tvrdog
. On polazi od konstatacije
da je
mekano
pasivna kvaliteta, a da je
tvrdo
aktivna kvaliteta.
Također, on pretpostavlja Aristotelovo pravilo koje kaže: ako
postoji jedno kontrarno, onda nužno mora postojati i drugo.
Da u nebu postoji mekano i tvrdo dokazuje Petrić na temelju
Aristotelovog dokaza za sferni oblik neba. Aristotel tvrdi da je
nebo sferno na temelju tri razloga: 1. prvom tijelu (a to je nebo)
pripada prvi oblik – to je sfera; 2. da nebo nije sfernog oblika po-
stojao bi izvan neba prazan prostor – a to je nemoguće i 3. jedino
se sfera ne može dijeliti jer ima samo jednu površinu.
Tim razlozima, tako izlaže Petrić, želi Aristotel pokazati da
je krajnje nebo sferno. Na temelju pak sfernog oblika krajnjeg,
odnosno prvog neba želi Aristotel, tako izvodi Petrić, dokazati
da su i niže sfere, tj. sfere planeta, Mjeseca, a potom i sfera vatre,
zraka i vode sferne. One su sferne zato što se kontinuirano na-
stavljaju na sferu krajnjeg neba (tj. sferu zvijezda stajaćica), a što
se kontinuirano nastavlja na sferno, to je i samo sferno.
Petrić ponajprije prihvaća Aristotelove argumente za sfernost
prvog neba i potom sva izvođenja koja iz toga proizlaze za sfere
planeta pa sve do sfere vode želeći sagledati tu argumentaciju u
odnosu na Aristotelovu tezu da u nebu nema ničeg kontrarnog.
Petrić formulira pitanje na sljedeći način: pretpostavivši sfernost
prvog neba iz čega proizlazi sfernost onoga što se kontinuirano
nastavlja na to prvo sferno nebo, što se može zaključiti o tome
ima li ili nema kontrarnosti u nebu?
Ovdje treba napraviti malu digresiju. Ni Aristotel, a za njim
(na ovom mjestu) ni Petrić, ne upotrebljavaju pojam kontinuira-
nog u smislu matematičkog pojma (barem to ne čine uvijek).
To se vidi iz Aristotelove definicije onog kontinuiranog na koju
se Petrić poziva i koja glasi: »Kontinuirano se kreće ono što ne
propušta ili ništa ili sasvim malo od stvari, a ne od vremena.«
23
Poenta je citata u riječima
pauxillum intermittit
, grč.
ὀλίγιστον
23
συνεχῶς δὲ κινεῖ ται τὸ μηθὲν ἢ ὅτι ὀλίγιστον διαλεῖπον τοῦ
πράγματος μὴ τοῦ χρόνου. Petrićev prijevod je:
Continue vero movetur,
