Metode
Peripatetičkih rasprava
XXXV
Što preostaje? Postoji li nešto na temelju čega možemo sma-
trati da
Petrićeva antinomija svijeta
nadilazi puki renesansni sukob
s aristotelizmom iz novoplatoničke perspektive?
Sasvim kratko navela bih sljedeće: Petrić je htio pokazati
da po vlastitim Aristotelovim principima, a nasuprot njegovim
izravnim tvrdnjama, u nebu postoje kontrarnosti. Petrić je poka-
zao da, ako prihvatimo koncepciju utiskivanja oblika i primanja
oblika – prema paradigmi kako se to događa u svijetu – moramo
u nebu prihvatiti kontrarnosti tvrdog i mekog. Štoviše, u skladu
s Aristotelovim razlikovanjem puta od onog što je prvo za nas
(do prvog po prirodi stvari) i puta od onog što je prvo po prirodi
stvari (do prvog za nas), upast ćemo u antinomiju, tj. za isti enti-
tet tvrdit ćemo da je i tvrd i mekan (tvrđi i mekaniji).
Rezultat tih Petrićevih izvoda, međutim, nije dokaz da u
nebu (nasuprot Aristotelu), postoje kontrarnosti, nego je sljedeći:
projekt, zamisao da nebeske sfere utiskuju svoj oblik i da prima-
ju oblik od druge sfere nije put na kojem možemo nešto spoznati
o nebu.
3. Pogled prema naprijed – uloga
Peripatetičkih rasprava
u Petrićevoj obrani
Nove sveopće filozofije
Rečeno je o strategijama koje Petrić upotreblava u
Peripate-
tičkim raspravama
protiv Aristotelove filozofije, no i same
Peripa-
tetičke rasprave
rabi Petrić kao strategiju u obrani svojeg glavnog
spisa:
Nova de universis philosophia
. Ta činjenica dodatno objaš-
njava u kojem svjetlu sagledava Petrić ulogu i doprinos svojih
Peripatetičkih rasprava
.
Poznato je da su
Peripatetičke rasprave
imale veći neposredni
utjecaj nego
Nova sveopća filozofija
. Taj je utjecaj trajao sve do sedam-
naestog stoljeća. Prvo su
Peripatetičke rasprave
odmah po objavljiva-
nju potaknule živu polemiku između Teodora Angeluccija i samog
Petrića
27
, a u sedamnaestom stoljeću pokazuju još jasan utjecaj na
27
Usp. Girardi-Karšulin, Mihaela, Polemika između Frane Petrića
i Teodora Angeluccija,
Prilozi za
istraživanje hrvatske filozofske baštine
1–2
(59–60) Zagreb 2004. str. 103–117.
