Metode
Peripatetičkih rasprava
XLI
ji«, Petrić se vraća na
Peripatetičke rasprave
i uvodi na neki način
razlikovanje koje je proveo u 13. knjizi I. sveska o pet istina,
36
s
time da je sad kao
prava istina
(
vera cognitio
) istaknuta samo prva
primarna istina
(kojom naš um dohvaća stvari kakve one i jesu),
dok su one izvedene istine iz
Peripatetičkih rasprava
ovdje odre-
đene kao neistinita ili netočna spoznaja,
falsa cognitio
. Unatoč toj
terminološkoj razlici to je ono isto tumačenje koje je Petrić prvi
put izlagao u
Peripatetičkim
raspravama
. U
Peripatetičkim raspra-
vama
razlikovanje pet stupnjeva istine imalo je za svrhu da Aris-
totelovu filozofiju, a posebno filozofiju aristotelovaca (ljubitelja
mnijenja) locira u nižim stupnjevima, odnosno ispod istine koja
je spoznaja stvari same. U
Emendacijama
pak razlikovanje jedne
istinite spoznaje i četiriju neistinitih oblika dohvaćanja stvari ima
za svrhu lociranje istinite filozofije u prvom, istinitom stupnju
spoznaje stvari samih.
Na strani objekta spoznaje, s obzirom na razlikovanje istinite
i neistinite spoznaje, sve se stvari pokazuju ili kao
tamne
(
obscurae
– pripadne neistinitoj spoznaji), ili kao
jasne
(
evidentes
– pripad-
ne pravoj spoznaji). Na subjektivnoj strani
jasna spoznaja
zove se
evidencija,
koja može biti dvostruka:
evidencija osjetila i evidencija
uma
. Pojmom
tamnih i jasnih stvari
uveden je
pojam evidencije
; poj-
mom evidencije uvedeno je
razlikovanje evidencije razuma i osjetila
,
pojmom
evidencije osjetila i razuma
uvodi se vid i predmet vida
– svjetlo.
U vidu kao
dohvaćanju
i u svijetlom biću kao
dohvaćenom
ujedinjena je osjetilna i razumska evidencija;
spoznaja
se tumači
prema
paradigmi gledanja
, a
spoznato
prema paradigmi
onog jasno
ugledanog
. Bez sumnje je i ovo poglavlje
Emendacija
metafizičko
utemeljenje spomenutog paralelnog teksta iz
Nove sveopće filozo-
fije
, odnosno »Panaugije«. U odnosu na prvo poglavlje
Nove sve-
opće filozofije Emendationes
se više ne pozivaju na filozofiju starih,
nego na vlastita Petrićeva metodička razmatranja iz
Peripatetičkih
rasprava
. Treba istaknuti kao posebno važno da je u tom tekstu
početak »Panaugije« nedvojbeno određen kao
prva filozofija
. Po-
36
Francisci Patricii
Discussionum peripateticarum
, T. IV., (sv. I.), Basileae,
1581, str. 165–167.
