XLVII
Petrićeva prosudba Aristotelove prirodne
filozofije u
Discussiones peripateticae
i njezini odjeci u
Nova de universis philosophia
I
VICA
M
ARTINOVIĆ
1. Prirodnofilozofske teme u Petrićevim
Peripatetičkim raspravama
Godine 1571., dvije i po godine nakon povratka s Cipra u
Veneciju,
1
Petrić je zamislio velebno djelo u kojem se htio iscr-
pno i sustavno sučeliti s cjelinom Aristotelove misli. Nakanivši
pisati na latinskom, prvi je svezak naslovio
Discussionum peripa-
teticarum tomi primi libri XIII
, podrazumijevajući da će to djelo
sadržavati rasprave o peripatetičkoj filozofiji, dakle o filozofiji
Aristotelovoj i njegovih ranijih i kasnijih tumačitelja, a ne raspra-
ve pisane u duhu Aristotelove filozofije. Primjereno je smislu
Petrićeva djela zvati ga:
Rasprave o peripatetičkoj filozofiji
. Ali na
hrvatskom ga se udomaćilo nazivati
Peripatetičke rasprave
, pa se
tim naslovom služimo u ovom izdanju.
Svoj je prvotni nacrt susreta s cijelim Aristotelom Petrić
ostvario u četiri sveska. Prvi i uvodni imao je obraditi Aristote-
lov život, djela i utjecaj. Sastavljajući ga, pisac je mogao očitovati
svoju filološko-povijesnu upućenost. U drugom je svesku filozof
iz Cresa prepoznavao zajedničke stečevine antičke filozofije, a
u trećem je uočavao razlike između Aristotela i njegovih grčkih
prethodnika. Četvrti i posljednji svezak poslužio mu je za ko-
načnu prosudbu Aristotelova mišljenja, a u tu je svrhu odabrao
devet tema iz filozofije prirode. U cjelini, u Petrićevu pristupu
1
Franciscus Patricius,
Discussionum peripateticarum tomi IV.
(Basileae:
Ad Perneam Lecythum, 1581), u predgovoru »Ad Zachariam Mocenicum
M. Antonii Senatoris Optimi Filium.«, ff. 4r-5r, na f. 4r.
