Metode
Peripatetičkih rasprava
XXXVIII
U
Emendationes
postoje, međutim, i sadržaji kojih u
Novoj
sveopćoj filozofiji
uopće nema. Tako na početku
Emendationes
stoji
kao tema
prima philosophia
koja se u
Novoj sveopćoj filozofiji
ne na-
vodi.
Prima philosophia
je, kako je poznato, jedan od Aristotelovih
termina za onu znanost koja je sadržana, kako to Petrić kaže, u
»knjigama koje se zovu metafizičke«. Petrić, dakle, deklarativno
počinje obranu s metafizikom. No, kad se uđe u tekst ta dva prva
poglavlja u
Emendationes,
vidjet će se da je ta preliminarna teza o
»metafizičkom« utemeljenju dvosmislena, da tu doduše jest riječ
o metafizici, ali u jednom sasvim osobitom smislu, onako kako
Petrić koncipira pojam metafizike. Zato se neće činiti prezaoš-
trenom teza (koju svakako u daljnjem tekstu treba obrazložiti):
U prvim dvama poglavljima
Emendationes
pojašnjava Petrić da
je njegov sustav
Nove sveopće filozofije
utemeljen u analizi i filo-
zofskoj kritici Aristotelove filozofije koju je on proveo u
Peripa-
tetičkim raspravama
i koju je, s obzirom na to da nije nikad bila
stavljena u pitanje, smatrao neproblematičnom i prihvaćenom.
U uvodnom tekstu, posveti papi Klementu VIII. zastupa Pe-
trić svoju tezu koju je izlagao već u
Peripatetičkim raspravama
, da
treba čitati grčke knjige (pod
grčkim knjigama
ne podrazumijeva
Aristotela, nego predsokratovce, Platona i platoničare), Sibilin-
ska proročanstva i Hystaspa (što se može odnositi kako na Zara-
tustru tako i na helenistički spis Hystaspovo proročanstvo). To
su autori na koje se Petrić poziva u
Peripatetičkim raspravama
, a
ovdje upozorava na njihovu »podobnost« u (kršćanskoj) filozofi-
ji, tj. na činjenicu da su ih preporučili sv. Pavao i Bazilije.
Na početku
Emendationes
nema kritičkih tonova protiv Ari-
stotela, ali svi navedeni autori prisutni su u
Peripatetičkim ras-
pravama
, gdje je njihova misao suprotstavljena Aristotelu kao
istinska i pobožna filozofija prema Aristotelovoj bezbožnoj,
plagijatorskoj i neistinitoj. Ta kontrapozicija: Aristotel naprama
»starima«, kao što je poznato, noseća je misao drugog i trećeg
sveska
Peripatetičkih rasprava
.
Nakon posvete, dva poglavlja knjige (Primae philosophiae
Liber primus. De principiis i Primae philosophiae Liber*. De
universitate), kako je spomenuto, nose oznaku pripadnosti
prvoj
filozofiji
, tj. metafizici. Na tom mjestu, na početku knjige, u
Novoj
