Metode
Peripatetičkih rasprava
XXXIV
nosno zemlje) pokazalo (izvelo) kao najtvrđe, tj. prvo nebo, sada
se na drugom putu (od vode) to isto pokazuje kao najmekanije.
Taj se Petrićev izvod može nazvati
antinomijom
.
Što je Petrić htio pokazati tom antinomijom, a što je ono što
je faktički pokazao, odnosno što mi možemo, mimo Petrićeva
izričitog htijenja, interpretirati kao od Petrića nesagledanu kon-
sekvenciju njegova izvoda?
Petrić je uočio i to, smatram, točno da Aristotel želi forma-
lizirati nebeska kretanja te da je to svrha i dokazivanja sfernog
oblika i kontinuiranog kretanja. To Aristotelovo nastojanje Petrić
je htio izvrgnuti ruglu na taj način da tu formalizaciju protegne i
na podmjesečni svijet, što više, da prilagodi uvjete Aristotelova
formaliziranja uvjetima koji vrijede u svijetu dostupnom (svim)
osjetilima.
Što možemo reći o tom Petrićevu izvodu? 1. S aspekta aris-
totelizma, prilagođavanje nebeskog utiskivanja oblika uvjetima
koji vrijede za zemaljsko utiskivanje oblika neprihvatljivo je, jer
nebo je peta supstancija. 2. S aspekta novovjekovne prirodne
znanosti Petrić je na taj način dokinuo jedino područje (koje nije
sasvim umsko nego je i vidljivo, dostupno osjetilu vida) na ko-
jem je i za aristotelizam važila matematika. To, međutim, nije a
priori bilo nekorisno ili štetno za buduću znanost. Naime, mate-
matiziranje prirode bez sumnje nije zahtijevalo supstanciju koja
svojom materijom neće davati nikakav otpor ideji, unakazivati
je, nego uočavanje (u smislu koncipiranja ili misaonog ekspe-
rimenta) onih prirodnih fenomena iz kojih se matematički od-
nosi mogu iščitati (npr. slobodni pad). Knjiga prirode pisana je
matematički, ali matematički pisana knjiga prirode nije jedina
knjiga prirode, štoviše nije knjiga prirode koja je pristupačna ne-
posrednoj zamjedbi. Da bi se uočila knjiga prirode koja je pisana
matematički, trebalo ju je prije toga otkriti, misaono koncipirati
ili uzeti.
Povijesna je činjenica da je matematiziranje prirode koincidi-
ralo s dokidanjem razlike između nadmjesečnog i podmjesečnog
svijeta – prema tome Petrićevo dokidanje područja podobnog za
matematiku (supralunarnog svijeta) ne može se smatrati da je
bilo kontraproduktivno za nastanak prirodne znanosti.
