Metode
Peripatetičkih rasprava
XLIV
tradiciji koja u Aristotelovu pojmu prvog nepokretnog, odnosno
nepokrenutog pokretača vidi temeljni filozofski dokaz za egzis-
tenciju Božju, a Aristotelovu
Metafiziku
sagledava kao prototip
prirodne teologije, Petrić tvrdi u
Emendationes
da Aristotel nije
poznavao jednog pokretača, nego čak tri
39
. Jednog
metafizičkog
,
tj. odmaknutog, svijetu transcendentnog koji je finalni uzrok,
drugog
fizičkog
koji je eficijentni uzrok i trećeg kojeg izjednačuje
s prirodom (
bog i priroda ne čine ništa uzalud
), koji za razliku od
prvih dvaju, koji samo pokreću prvi nebeski krug, nešto
čini
u
svijetu. Petrić na temelju tog tumačenja zaključuje da Aristotelo-
va koncepcija svijeta nije monarhija (vlast jednog principa), nego
najgora od svih anarhija.
Petrić u
Emandationes
brani
osnove
svojega, odnosno svako-
ga filozofskog sustava,
metafizičke osnove
. Petrićeva
Nova sveopća
filozofija
, međutim, ne sadrži dio koji bi se zvao
metafizika
,
on-
tologija, prva filozofija
ili
teologija
. Općenito se smatra da je »Pa-
narhija« Petrićeva prva filozofija, no početak
Emendacija
koji se
izričito odnosi na metafizičke osnove Petrićeva sustava referira
se na prvi dio
Nova de universis philosophia
, na početne tekstove
u »Panaugiji« za koju bismo po tome mogli reći da je metafizički
temelj, temelj sustava
kojim se dokazuje
postojanje svjetla kao prvog
uzroka svega što je svijetlo
.
U daljnjem izlaganju o prvoj filozofiji u
Emendationes
ne re-
ferira se Petrić više uopće na
Novu sveopću filozofiju
, nego izričito
na
Peripatetičke rasprave
. Osnovna Petrićeva misao jest da se na
temelju Aristotelovih počela (lišenost, forma, materija)
ne može
zasnovati nikakva metafizika.
Aristotelova počela u kontekstu nje-
gova shvaćanja beskonačnosti svijeta sadrže unutrašnje nedo-
sljednosti ili, ako se ipak može zasnovati neka metafizika, to nije
učenje o jednom prvom pokretaču, nego politeizam (trijumvirat)
metafizičkog, fizičkog i unutarsvjetskog djelatelja. Petrićeva stra-
39
Usp. Namque unum hunc Deum et principem metaphysicum non
solum rebus regendis praefecit. Sed alterum physicum ei adnectit. […]Sed
et tertium his addit, eum qui cum Natura nihil frustra facit. Francesco Pa-
trizi da Cherso,
Nova de universis philosophia
, Materiali per un’ Edizione
emendata, a cura di Anna Laura Puliafito Bleuel, Olschki, Città di Castello,
1993. str. 31–32.
