Petrićeva prosudba Aristotelove prirodne filozofije
L
Ferrari umanjio Aristotelovu ulogu u razvoju grčke prirodoslov-
ne misli, ali je otvorio pitanje o samom sebi kao filozofu prirode i
prirodoslovcu: što je Petrić stvarno mislio o napretku u spoznanju
prirode, o mogućnosti novih prirodoslovnih spoznaja? Ako je Cre-
sanin tako mislio o otkriću u prirodoslovlju 1581. godine, taj je stav
sigurno promijenio kad je prionuo napisati novu geometriju, novi
nauk o prostoru, novi filozofski sustav.
Među pitanja o kojima postoji znatna suglasnost među an-
tičkim prirodoslovcima Petrić je ubrojio i dva važna astronom-
ska pitanja: položaj Zemlje u sredini svijeta i omeđeno nebo: »I
glede položaja Zemlje u 13. poglavlju <druge knjige
De coelo
>
kazuje <Aristotel> da su pitagorovci imali mišljenje oprečno
ostalim filozofima: ‘Dakle, o njezinu položaju nemaju svi isto
mišljenje, no da je smještena u središtu tvrdi najviše onih koji
god kažu da je nebo omeđeno; suprotno govore Italici zvani pi-
tagorovcima.’«
8
Osim u astronomiji, Petrić je za suglasjem unutar grčke pri-
rodoslovne baštine tragao i u trima područjima prirodne filozo-
fije koja će kasnije prerasti u zasebne discipline: meteorologiju,
zoologiju i botaniku.
9
Pri izlaganju Aristotelove filozofije prirode, i to one njezine
najstrože jezgre, Petrić je, poput Aristotela i svih njegovih pri-
vrženika, razlikovao »počela« (
principia
) i »elemente« (
elementa
).
»Počela ne smiju bivati niti jedna od drugih, niti od čega drugo-
ga, a od njih potječe sve.
10
[…] Počela uistinu uvijek ostaju.«
11
,
zapisao je Aristotel u prvoj knjizi svoje
Fizike
, da bi istaknuo nji-
hovu samostojnost i vječnost. Počela pritom treba razumjeti kao
uzroke
: tvarni, oblikovni, tvorni i svršni. Tek tada Aristotel može
definirati prirodu i o njezinoj svrhovitosti izreći znameniti stav:
8
Patricius,
Discussionum peripateticarum tomi IV
, Basileae 1581, str.
230.15–20.
9
Patricius,
Discussionum peripateticarum tomi IV
, Basileae 1581, str.
231–235.
10
Usp. ARIST. Ph. 188a.27–28.
11
Usp. ARIST. Ph. 189a.19–20.
