Petrićeva prosudba Aristotelove prirodne filozofije
LVIII
nikakvu stvar dok se izdisajem ne oslobodi mjesto za ulazak
novoga zraka. Petrić se, dakako, priklonio Platonovu modelu
objašnjenja disanja.
52
U šestoj knjizi trećega sveska
Peripatetičkih rasprava
Petrić je
sustavno branio Platonova
Timeja
. Izrijekom: »Za sva mjesta koja
je Aristotel do sada poimence pobijao iz
Timeja
– pokazali smo
da su bila pobijana krivo i zlonamjerno i protiv jasne Platonove
misli.«
53
Tako je nastao Petrićev popis razlika između Platonove
i Aristotelove prirodne filozofije. Nad tim se popisom zapitati:
Jesu li te razlike poslužile za konačnu Petrićevu ocjenu Aristo-
telove prirodne filozofije? Još i više: Je li se Petrić, na temelju
spomenutih Platonovih gledišta ili u opreci spram Aristotelovih
gledišta, mogao zaputiti u izgradnju vlastite prirodne filozofije?
Da bi se odgovorilo na ova pitanja, potrebno je proučiti četvrti
svezak Petrićevih
Peripatetičkih rasprava
.
1.4. Sustavna prosudba Aristotelove prirodne filozofije
U četvrtom svesku
Peripatetičkih rasprava
, »koji sadržava ocje-
nu Aristotelovih učenja«, Petrić se u potpunosti posvetio istra-
živanju prirodnofilozofskih pitanja, kako bjelodano dokazuje i
kazalo sveska.
54
Zašto se Petrić odlučio upravo na ocjenu Aristo-
telove prirodne filozofije? Smatrao ju je jednim od četiriju glav-
nih dijelova Aristotelove filozofije koju, prema tradicionalnoj
podjeli, i on dijeli na: »naturalis, divina, civilis, logica«. Štoviše,
smatrao ju je najboljim dijelom Aristotelova mišljenja, istaknuvši
o Aristotelu i njegovoj filozofiji: »Njezin pak dio o prirodi učinio
ga je nadaleko slavnim.«
55
Petrićev je dugoročni plan uključivao
52
Patricius,
Discussionum peripateticarum tomus tertius
(2009), str. 291.22–
24 – 293.1–2.
53
Patricius,
Discussionum peripateticarum tomus tertius
(2009), str. 295.18–
20.
54
Usp. ovdje: Franciscus Patricius,
Discussionum Peripateticarum tomus
quartus
, liber I–V, str. 5.
55
Patricius,
Discussionum Peripateticarum tomus quartus
, liber I–V, str.
11.16.
