Petrićeva prosudba Aristotelove prirodne filozofije
LXVI
slovljenoj »De astrorummotu.« unutar
Pancosmije
opisat će tradi-
ciju heliocentričke slike svijeta i kao posljednjega u nizu istaknuti
Nikolu Kopernika, »najvećega zvjezdoznanca našega doba
«,
koji
tvrdi da se Zemlja uistinu kreće.
91
2. Petrićevi prigovori Aristotelovim pojmovima
beskonačnog i kontinuiranog
Među temama, koje je Petrić obradio u četvrtom svesku, po
filozofskoj zamašitosti i uloženu naporu izdvaja se Petrićeva kri-
tika Aristotelovih pojmova beskonačnog i kontinuiranog. Čak i
ako nije naslovna? Ipak, ona je naslovna jer se iza obilježja ‘vje-
čan’ u naslovima četvrte i pete knjige u četvrtom svesku Petri-
ćevih
Peripatetičkih rasprava
, krije opsežna raspra o tomu jesu li
vrijeme i kretanje ‘beskonačni’ i ‘kontinuirani’. Ta je Petrićeva
raspra s Aristotelom potrajala sve do 1591., dakle do objavljiva-
nja
Nove sveopće filozofije
. Zato vrijedi istražiti Petrićev put u ra-
zumijevanju beskonačnog i kontinuiranog, put na kojem je uspo-
redno osporavao Aristotelova rješenja i nudio vlastita, drugačija
od Pitagorinih i Platonovih rješenja. Time se iz jedne nove per-
spektive može utvrditi značenje Petrićeva pristupa u četvrtom
svesku
Peripatetičkih rasprava
.
2.1. Za najmanju prirodnu veličinu u
Discussiones peripateticae
Aristotelovim pojmovima beskonačnog i kontinuiranog
Petrić je prvi put prigovorio u četvrtoj knjizi četvrtoga sveska
svojih
Peripatetičkih rasprava
, gdje je, kako joj upućuje naslov, ra-
spravljao »o vječnosti vremena i svijeta«. Kako je zapisao na po-
četku četvrte knjige, Cresanin je odlučio raspraviti »o kretanju i
vremenu kojima je Aristotel pokušao potkrijepiti vječnost neba i
svijeta«.
92
O čemu je zapravo želio raspravljati? O tomu kako se
91
Franciscus Patricius/Frane Petrić,
Nova de universis philosophia/Nova
sveopća filozofija
(Ferrariae 1591; Zagreb 1979), f. 103.2.-104.2.
92
Patricius,
Discussionum Peripateticarum tomus quartus
, liber I–V, str.
195.9–10.
