Petrićeva prosudba Aristotelove prirodne filozofije
LXX
načno mnogo budućih jedinki, zapravo pridodajući odjednom
sve jedinke koje će se roditi u budućnosti, on je zaključio: »Besko-
načno će tim dodavanjem postati veće.«
107
A to je proturječje.
O prirodnoj veličini Petrić je zauzeo isto polazište kao i Ari-
stotel: »Nijedna veličina nije aktualno beskonačna.«
108
Ali to za
Petrića znači: sve su prirodne veličine konačne, pa tako i najveća
i najmanja: »Najveća je prirodna veličina samo nebo, svijet, ali
nužno postoji i najmanja veličina.«
109
Petrić je tu izrijekom pri-
hvatio Aristotelovu sliku svijeta: kuglu s konačnim polumjerom.
Istodobno, on je nastupio protiv beskonačnoga dijeljenja veličine:
što se može dopustiti u mišljenju, ne nastupa u samim stvarima.
Njegov je finitizam poprimio novi oblik: »Dijeljenje, oduzimanje,
smanjivanje zaustavit će se na najmanjoj prirodnoj veličini.«
110
Dvaput je Petrić zaključio da postoji ‘najmanja prirodna veliči-
na’, ali se nije očitovao što ona jest.
U novom pokušaju da odredi što je beskonačno, Petrić je
podsjetio na dva važna Aristotelova rezultata iz šeste knjige
Fizi-
ke
. Prvi je da treba razlikovati dva roda beskonačnoga: ono koje
nastaje beskonačnim dijeljenjem i ono koje se očituje kad su od-
sutne krajnosti ili međe. Drugi je da su veličina, kretanje i vrijeme
»istoga srodstva«
111
, danas bismo rekli: istoga ustroja. Oni su »i
kvantitativni i kontinuirani i djeljivi«,
112
kako je pri kraju četvrte
knjige
Fizike
Aristotel sažeo svoje glavno dostignuće s početka
šeste knjige. Petrić ga je u konačnici ocijenio ovako: »Taj razlog
beskonačnosti na temelju dijeljenja ne donosi nikakvu snagu ni
107
Patricius,
Discussionum Peripateticarum tomus quartus
, liber I–V, str.
213.23–24.
108
Patricius,
Discussionum Peripateticarum tomus quartus
, liber I–V, str.
213.31.
109
Patricius,
Discussionum Peripateticarum tomus quartus
, liber I–V, str.
215.3–4.
110
Patricius,
Discussionum Peripateticarum tomus quartus
, liber I–V, str.
215.15–17.
111
Patricius,
Discussionum Peripateticarum tomus quartus
, liber I–V, str.
221.21.
112
Patricius,
Discussionum Peripateticarum tomus quartus
, liber I–V, str.
229.27.
