Petrićeva prosudba Aristotelove prirodne filozofije
LXXII
diti nastankom nečega što je najpreciznije označeno kao ‘nešto
jedno’ i ‘ovo nešto’. Petrić se zapitao vrijedi li to za vrijeme i nje-
gov je odgovor: »Prošlo vrijeme nije više ništa, buduće vrijeme
još nije, i stoga nisu ovo nešto, nisu ovo jedno, nemaju nikakav
položaj.«
116
Jedino, što se u vremenu može prihvatiti, to je
sada
,
a
sada
ni za Aristotela nije dio vremena. Time je, s oslonom na
Aristotelovu definiciju kvantitativnog, Petrić osporio kvantita-
tivnost vremena uopće, dakle i onu kvantitativost koju je Aristo-
tel nazvao kontinuiranost.
Razglabanje o vremenu zaključio je Petrić iznenađujućim
odgovorom na pitanje: »Na koji je način vrijeme beskonačno?«
Ne krajnostima, jer je i Aristotel bio protiv; ne dijeljenjem, jer je
Petrić uvjeren da je uspješno osporio taj rod na temelju Aristote-
lovih nauka. Petrić je stoga uveo treći rod za beskonačno: »vječni
slijed« (
successio sempiterna
). Kako ga definira? Tako da preuzima
Aristotelovu definiciju potencijalno beskonačnoga: »time što se
uvijek drugo pa drugo uzima, i uzeto je uvijek omeđeno, ali uvi-
jek drugo pa drugo.«
117
Nije je prihvatio za beskonačni postupak
dijeljenja, za koju ju je Aristotel namijenio, nego s pomoću nje
oblikuje treći rod. Zašto? Da bi pod tim novim vidikom zauzeo
stav o ustroju vremena. Ali Petrić je i ovom prigodom aktualist.
Ono što se »uzima uvijek drugo pa drugo« nisu konačni vremen-
ski razmaci, kao u Aristotela, nego drugi i opet drugi
sada
, pri
čem
sada
nije dio vremena i nije vrijeme, kako je već učio Platon
u
Parmenidu
, ili kako je, podsjeća Petrić, učio Aristotel.
2.3. Tragom Aristotelova razlikovanja
continue – continuum
U petoj knjizi četvrtoga sveska
Peripatetičkih rasprava
Petrić
je istražio »posebnu vječnost prvoga, naime nebeskoga kreta-
nja«
118
, kako ju je obradio Aristotel u osmoj knjizi
Fizike
. Kako,
116
Patricius,
Discussionum Peripateticarum tomus quartus
, liber I–V, str.
235.18–20.
117
Patricius,
Discussionum Peripateticarum tomus quartus
, liber I–V, str.
243.2–3.
118
Patricius,
Discussionum Peripateticarum tomus quartus
, liber I–V, str.
291.1–2.
