Petrićeva prosudba Aristotelove prirodne filozofije
LXXXII
2.7. Izravna polemika s Aristotelom o definiciji neprekidnine
Tek nakon te opsežne pripreme ušao je Petrić u izravnu pole-
miku s Aristotelom. Prvo je osporio Aristotelovu tvrdnju o besko-
načnoj djeljivosti neprekidnine, a osporavanje je započeo tvrdnjom
koja se odnosila na Aristotelove spise u cijelosti: »Isti <Aristotel>
ni na jednom od toliko mjestā u svojim knjigama nikakvim doka-
zima nije dokazao tvrdnju: neprekidnina ili veličina može se dije-
liti u beskonačnost.«
156
U sljedećoj rečenici pridodao je, međutim,
razjašnjenje, kojim se ograničio samo na jedno mjesto, opravdano
je pretpostaviti na treću knjigu
Fizike
: »Naime, gdje <Aristotel>
izričito raspravlja o beskonačnini, on to ne dokazuje ni na koji na-
čin, nego od matematičarā samo preuzima pretpostavku.«
157
Da bi se ocijenilo je li Petrićev prigovor utemeljen, treba
podsjetiti kako je tom problemu pristupio Aristotel. A u
Fizici
je
pristupio ovako: prvo je u trećoj knjizi uveo pojam potencijalne
beskonačnine, u petoj pojam neprekidnine, da bi u šestoj proveo
dokaz za beskonačnu djeljivost neprekidnine u dva koraka. U
prvom koraku dokazao je
a contrario
tvrdnju: neprekidnina nije
sastavljena od nedjeljivih dijelova.
158
U drugom koraku zaključio
je: neprekidnina se može dijeliti – ili na nedjeljivo ili na uvijek
djeljivo. Dakle, vrijedi: neprekidnina je djeljiva na uvijek djelji-
vo.
159
Ili, u jednakovrijednom izričaju: neprekidnina se može bes-
konačno dijeliti.
U trećoj knjizi
Fizike
, dok izričito raspravlja o beskonačnini,
Aristotel ovako sažima svoj plan pri istraživanju neprekidnine
i beskonačnine: »Čini se kako je kretanje jedna od stvari koje su
kontinuirane, a beskonačno se pokazuje kao prvo u kontinuira-
nome. Stoga se događa onima koji određuju kontinuirano da se
često služe pojmom beskonačnoga, naime: kontinuirano je ono
što je beskonačno djeljivo.«
160
156
Patricius,
Pancosmia
, f. 66.4.
157
Patricius,
Pancosmia
, f. 66.4.
158
ARIST. Ph. 231b.2–7.
159
ARIST. Ph. 231b.15–16.
160
ARIST. Ph. 200b.16–20.
