Petrićeva prosudba Aristotelove prirodne filozofije
LXXXIII
On tu tek najavljuje što kani dokazati i tu doista ne dokazuje
tvrdnju da je neprekidnina beskonačno djeljiva. Još se jednom na
stranicama treće knjige
Fizike
susreće tvrdnja koja izravno povezuje
neprekidninu i beskonačninu, a da ni na tommjestu nije dokazana:
»Za veličine vrijedi suprotno: neprekidnina se dijeli u beskonač-
nost; napredovanjem prema većem ne biva beskonačnina.«
161
Kad
je riječ o trećoj knjizi
Fizike
, kojoj je tema beskonačnina, Petrić je u
pravu ako tvrdi da Aristotel ondje nije dokazao beskonačnu djelji-
vost neprekidnine. Ali je Aristotel to dokazao u šestoj knjizi
Fizike
.
U drugom koraku Cresanin je osporio i samu Aristotelovu
definiciju neprekidnine: »Potom, kad <Aristotel>, izgleda, hoće
definirati neprekidninu, vara čitatelje. I ne uči nas što je nepre-
kidnina. Nego definira: neprekidnine su one kojima su krajnosti
jedno.«
162
Istini za volju, ta Aristotelova definicija izvorno gla-
si: »Kažem da je kontinuirano kad isto i jedno bivaju krajnosti
jednog i drugog, kojima se dodiruju i kako ime znači: drže sku-
pa.«
163
Aristotel time hoće reći: kad granice dviju stvari postaju
brojem jedna granica, tada se te dvije stvari spajaju na način da
ih zovemo neprekidninom.
Aristotelova definicija u svom izvornom obliku uključuje po-
teškoću: što su to ‘jedno i drugo’, a dotiču se svojim granicama?
U definiciji se podrazumijeva, a s kasnijim razjašnjenjima i pri-
mjerima postaje jasno: to su – ili dvije istovrsne stvari ili različiti
dijelovi jedne stvari. Da Aristotel pomišlja i na različite dijelove
jedne stvari, jasno je iz njegove kasnije tvrdnje: »neprekidnina
ima različite dijelove«.
164
Prema tome, Aristotelova definicija ne-
prekidnine uključuje troje:
1. da postoje dvije istovrsne stvari ili dva dijela iste stvari;
2. da se te stvari ili dijelovi dotiču svojim granicama;
3. da se te dvije stvari ili dva dijela jedne stvari povezuju
s pomoću svojih granica, tako da se ustanovi da njihove
granice postaju brojem jedna granica.
161
ARIST. Ph. 207b.15–18.
162
Patricius,
Pancosmia
, f. 67.1.
163
Vidi bilješku 119. ARIST. Ph. 227a.11–12.
164
ARIST. Ph. 231b.4–5.
