Franciscus Patricius: Discussionum peripateticarum tomus quartus (Liber I-V) - page 86

Petrićeva prosudba Aristotelove prirodne filozofije
LXXXVI
te kako pravoj tako i zakrivljenoj crti po vrsti.«
176
Uz nazivak
ato-
mos et minima linea
služi se Cresanin, i to u istom stupcu, i drugim
nazivcima
minima et atomos linea
,
atomos linea
,
indivisibilis linea
,
in-
divisibilis et minima linea
, kad pomišlja na veličinu poseže za naziv-
kom
minima magnitudo
(68.1), ali najčešće koristi nazivak »najmanja
crta« (
minima linea
). Odredbeno je svojstvo najmanje crte da je ona
nedjeljiva kvantiteta: »Najmanja crta, osim gola imena, ima i nešto
vlastito: da se ne može dijeliti, a kamoli da bi se mogla dijeliti u
beskonačnost.«
177
Cresanin dodatno razjašnjava da najmanju crtu
treba razlikovati od točke. Naime, nedjeljivost crte i nedjeljivost
točke dvije su različite nedjeljivosti: »Točka je nedjeljiva kao međa,
a crta kao omeđena <kvantiteta>.«
178
Tu Petrić otkriva da izvrsno
razlikuje među i ono što je omeđeno međom, što je bitna pretpo-
stavka da bi se mogao razumjeti Aristotelov pojam neprekidnine.
Možda najvažnije, Cresanin ne zaobilazi temu kako on za-
mišlja najmanju crtu: »Ništa ne priječi da, kao što je dana naj-
manja prava crta, bude dana i najmanja kružna.«
179
Za Petrića,
dakle, nema povlaštena oblika najmanje crte.
Pri nizanju argumenata protiv beskonačne djeljivosti crte Pe-
trić se jednom pozvao i na Aristotelovu tvrdnju: »Takva pak po-
djela niti je ikad izvedena zbiljski (
in actum
) niti se kasnije može
izvesti.«
180
Da se beskonačna dioba crte ne smije pojmiti aktual-
no, nego da je ona potencijalno beskonačni postupak, to Aristotel
doista tvrdi – u raznim inačicama. Najopćenitije: »A bjelodano je
da je svaka neprekidnina djeljiva na one stvari koje su uvijek dje-
ljive.«
181
Naprotiv, Petrić hoće i ustraje da bi takva beskonačna di-
oba crte bila aktualna –
in actum
! Kad potom Petrić upozorava da
i Aristotel i matematičari aristotelovci, baveći se beskonačnošću,
rade uvijek s konačnim veličinama (
finitae magnitudines
),
182
to je
novi oblik Petrićeva nerazumijevanja potencijalne beskonačnine
176
Patricius,
Pancosmia
, f. 67.3.4.
177
Patricius,
Pancosmia
, f. 67.4.
178
Patricius,
Pancosmia
, f. 67.4.
179
Patricius,
Pancosmia
, f. 67.4.
180
Patricius,
Pancosmia
, f. 67.4.
181
ARIST. Ph. 231b.15–16.
182
Patricius,
Pancosmia
, f. 67.2.
1...,76,77,78,79,80,81,82,83,84,85 87,88,89,90,91,92,93,94,95,96,...440
Powered by FlippingBook