Petrićeva prosudba Aristotelove prirodne filozofije
LXXXIX
Osim toga, apsurd se pojavljuje i u drugomsmjeru: »Dvije bes-
konačnine neće biti međusobno jednake.«
190
Petrić je u tu svrhu
proučio sljedeći primjer. Promotrimo dvije crte; prva je duga jed-
nu stopu, a druga dvije stope. Druga će, »po zdravoj pameti, po
općem suglasju geometričarā« (
certe ex sensu communi, ex geome-
trarum omnium consensu
), biti dvaput veća od prve. Raspolovimo
dužu crtu. Polovica duže crte bit će jednaka kraćoj crti. Ako sad
podijelimo kraću crtu i polovicu duže crte u beskonačnost, te se
diobe neće razlikovati, podrazumijeva se, po broju diobenih čla-
nova. Kraća crta i polovica duže crte imat će jednaku beskonačnu
diobu. Istodobno, dijeljenje crte od dvije stope bit će, kako formu-
lira Petrić, »za jednu stopu veće od« dijeljenja crte koja je duga
jednu stopu. To bi se moglo razumjeti: beskonačna dioba crte od
dvije stope imat će jedan diobeni član više od beskonačne diobe
crte od jedne stope. Prema tomu, dvije beskonačnine neće biti me-
đusobno jednake.
191
A to je, zaključuje Petrić, nemoguće.
Tu Petrić nastupa s dalekosežnim filozofskimprigovorom, pri-
govorom kojim osporava Aristotelovo razlikovanje
potentia-actus
:
»Dvije crte, koje se mogu dijeliti u beskonačnost, aktualno su podi-
jeljene u beskonačnost. I tako će potencija i akt biti isto.«
192
Dakle,
Petrić prvo tvrdi da se potencijalna dioba u beskonačnost od aktu-
alne diobe u beskonačnost ne razlikuje. A čim je zanijekao razliku
između potencijalno beskonačne i aktualno beskonačne diobe crte,
on – ni manje ni više – u drugom koraku dokida Aristotelovo razli-
kovanje između potencije i akta. Kako Petrić dokazuje prvi korak?
»One dvije crte – crte su aktualno. Neka se podijele. Tada će
dijelovi obiju crta biti crte aktualno. Ako se dioba nastavi u bes-
konačnost, dijelovi nastali uvijek beskonačnim dijeljenjem, bit će
crte aktualno. Dakle, u tim se dijelovima akt neće ništa razlikova-
ti od potencije. Dakle, potencija i akt su isto.«
193
Ključ za ocjenu Petrićeva postupka nalazi se u izričaju »ako
se dioba nastavi u beskonačnost« (
et divisione in infinitum proce-
190
Patricius,
Pancosmia
, f. 67.3.
191
Patricius,
Pancosmia
, f. 67.2.3.
192
Patricius,
Pancosmia
, f. 67.3.
193
Patricius,
Pancosmia
, f. 67.3.
