Petrićeva prosudba Aristotelove prirodne filozofije
XCI
physico«, prvoj knjizi svoje
Pancosmije
, dokazao aktualnu egzi-
stenciju najveće neprekidnine – beskonačnoga prostora koji se
od međe svijeta proteže prema van. Kako u prirodi i stvarima
postoje opreke tj. uz najveće postoji i najmanje, aktualno postoji
i najmanja neprekidnina. Time Petrić naknadno ukrepljuje svoj
zaključak o
najmanjoj crti
.
Treće, neprekidnina postoji po naravi – za razliku od pre-
kidnine – pa je s oslonom na tu opreku moguće podrobno opi-
sati odnos neprekidnine i prekidnine: »Očito, neprekidnina je po
svojoj naravi starija i prije svakog dijeljenja. Dijeljenjem i rasijeca-
njem neprekidnine, što je učinjeno snagom ljudskoga razmišlja-
nja, nastao je broj. I odatle je očito zašto su stari, prije nagađajući
nego znajući uzrok, broj nazvali diskretnom kvantitetom. I očito,
kontinuirana je kvantiteta po naravi, a broj je djelo ljudskoga ra-
zuma. I u tijelima svijeta, međusobno odijeljenima, kontinuirana
je kvantiteta po naravi. I jasno izlazi: neprekidnina je starija od
prekidnine. Jer nikojom silom ne može nastati nikakvo prekida-
nje, osim ako nije prethodila neprekidnina.«
196
U skladu s tim trima uvidima Petrić je zaključio: geometri-
ja ili znanost o neprekidninama (
continuorum scientia
) po naravi
je starija od aritmetike ili znanosti o prekidninama (
discretorum
scientia
). S istom metodologijom Petrić je nastavio i dalje graditi
svoju genealogiju znanosti:
1. prostor je prije svega, prema tome i prije tvari; dakle, ma-
tematika kao znanost o prostoru (
spacii scientia
) po naravi
je prije prirodoslovlja (
physiologia
);
2. djela i trpnje ljudi dolaze nakon djelā prirode; dakle, pri-
rodoslovlje je po naravi starije od praktične filozofije.
197
Ipak, Petrić je svojimčitateljimaostaodužan razjasniti zašto jeu
prijeporu o starini neprekidnine i prekidnine iznenada promijenio
stav. Jer, priklanjajući se pitagorovskoj tradiciji, na početku knjige
»De spacio mathematico« tvrdio je bez okolišanja: »Neprekidnina
i prekidnina su istodobno. Niti je jedna prije druge, […].«
198
A na
196
Patricius,
Pancosmia
, f. 68.2.
197
Patricius,
Pancosmia
, f. 68.2.
198
Patricius,
Pancosmia
, f. 63.3.
