Petrićeva prosudba Aristotelove prirodne filozofije
XC
dente
). U kakvu beskonačnost? Kako? Ako se proces diobe zami-
šlja kao potencijalno beskonačni postupak, taj se proces diobe ne
zaustavlja, a budući da se ne zaustavlja, ne može se izjednačiti
ono što se dogodilo prije zaustavljanja s onim što se tek može za-
misliti da će se dogoditi nakon zaustavljanja. I u tom se dokazu
očituje da Petrić beskonačno dijeljenje crte razumijeva aktualno,
a ne – poput Aristotela – potencijalno. Uz to, iako bi ga primjeri
mogli uputiti i na drugačiji zaključak, Petrićevo je polazište da
postoji jedna i samo jedna vrst beskonačnine: aktualna.
2.11. Petrićev pojam neprekidnine:
Geometrija i aritmetika u Petrićevoj genealogiji znanosti
Na samom kraju knjige »De spacio mathematico« Petrić je
izložio vlastitu genealogiju znanosti. U toj je genealogiji matema-
tika prije prirodoslovlja, prirodoslovlje prije praktične filozofije,
a unutar matematike i prirodoslovlja discipline su također pore-
dane po starini.
Pristupajući tom zadatku, Petrić je napokon ponudio tri vla-
stita uvida o neprekidnini. Prvi je put zapisao kako on razumi-
jeva neprekidninu i prekidninu: »Neprekidnina je, tvrdimo, ono
što se proteže, a prekidnina ono što se od neprekidnine odsije-
če.«
194
Nakon toliko uloženoga napora protiv Aristotelove defi-
nicije neprekidnine, za Petrića je neprekidnina isto što i – protež-
nina! Preslabo? Svakako, izvan izvornog Aristotelova horizonta
pitanja tj. mimo odnosa među istovrsnim stvarima! A prekidni-
na nastaje od neprekidnine odsijecanjem, dakle dijeljenjem, koje,
odmah upozorava Petrić, nije beskonačan postupak.
Drugo, temeljno je obilježje neprekidnine njezina aktualna
egzistencija: »Neprekidnina uvijek postoji aktualno; umom se ni
aktualno ni potencijalno ne da dijeliti, nego se da samo zamišlja-
ti podijeljenom.«
195
Što znači ovo »uvijek«, a što pak znači da
se neprekidnina »umom ne da potencijalno dijeliti nego samo
zamišljati podijeljenom
«?
Petrić je uvjeren da je u »De spacio
194
Patricius,
Pancosmia
, f. 68.1: »Continuum autem asserimus esse id
quod extenditur, discretum vero quod de continuo desecatur.«
195
Patricius,
Pancosmia
, f. 68.1.
