Petrićeva prosudba Aristotelove prirodne filozofije
XCII
kraju te iste knjige, ponovo uz tumačenje kako nastaje broj, dakle
unutar istoga konteksta, zaključio je suprotno: »Neprekidnina je
starija od prekidnine.«
199
Otkud oprečne tvrdnje o istoj temi u istoj
knjizi? Svakako, za redakturu teksta Petrić je imao vremena – pune
četiri godine od objavljivanja djelca
De rerum natura libri II priores
do objavljivanja
Nove sveopće filozofije
. Čini se stoga da je Petrić u
svom tekstu želio zadržati dva sloja: prvi s prigovorima Aristotelu,
u kojem mu je oslonac na pitagorovsku tradiciju bio prihvatljiv, i
drugi s vlastitom definicijom neprekidnine.
Bez polemičkoga žara pri sastavljanju genealogije znanosti, Pe-
trić je na samomkraju knjige »De spaciomathematico« izložio svoje
vlastite stavove o neprekidnini, nažalost tek uz štura obrazloženja:
1. neprekidnina je protežnina;
2. neprekidnina postoji jedino aktualno; zato su najveća i
najmanja neprekidnina aktualne;
3. neprekidnina postoji po naravi, i to u dvama područjima:
matematici i svijetu; zato je po naravi starija od prekidnine.
Usporede li se Petrićeve odredbe neprekidnine s Aristotelo-
vom definicijom, postaje posve jasnim razlog Petrićeva osporava-
nja Aristotelove definicije: protivljenje potencijalnoj beskonačnini.
Genealogiju znanosti Petrić je započeo graditi uz pomoć svo-
ga razumijevanja neprekidnine i prekidnine. Da bi je dovršio, u
nju je ugradio i svoje razumijevanje prostora, svjetlosti, tvari i
ljudskih čina. Premda je s više strana uputio prigovore Aristote-
lovu pojmu neprekidnine, Petrić je geometriji kao znanosti o ne-
prekidninama dodijelio prvo mjesto u svojoj genealogiji znanos-
ti. Ujedno je prihvatio da neprekidnina postoji – kao protežnina;
aktualno, a ne potencijalno; po naravi, a ne snagom ljudskoga
razmišljanja; u dvama područjima: u matematici i svijetu.
3. Prvi nacrt Petrićeve filozofije prirode
Što je Frane Petrić postigao kritičkim čitanjem Aristotelovih
prirodnofilozofskih spisa, ponajviše triju djela:
Fizike
,
O nebu
i
O
nastajanju i propadanju
? Najbolje odgovore nude stranice četvrto-
ga sveska
Peripatetičkih rasprava
.
199
Patricius,
Pancosmia
, f. 68.2.
