Petrićeva prosudba Aristotelove prirodne filozofije
LXXXIV
Uz to, Aristotel se pobrinuo za dobar okoliš svoje definicije.
Njegov je primjer, uz ostale, i kalemljenje mladice, za koji se u
latinskoj tradiciji ustalio stručni nazivak
copulatio naturalis
, a u
hrvatskom prijevodu – srašćivanje i sraštaj.
Petrić se na dvama razinama susreo s poteškoćama kako ra-
zumjeti neprekidninu prema navedenoj Aristotelovoj definiciji.
Prvo, Aristotelovu je definiciju Cresanin pročitao kao da je njom
definirano što su to neprekidnine, a ne neprekidnina; kao da je
u definiciji riječ o množini, a ne jednini: »Neprekidnine su one
…« Samom je Petriću takvo definiranje sporno. Odatle i njegov
zahtjev: »Nego od njega <Aristotela> tražimo ovo: da ne definira
više neprekidninā, nego samo jednu neprekidninu. To bi nam
bilo dosta; onih više neprekidninā njemu darujemo. Dakle, što je
neprekidnina?«
165
Potom Petrić nudi i raspravlja dvije latinske inačice Aristote-
love definicije neprekidnine u jednini: »kojih su krajnosti jedno«
(
quorum extrema sunt unum
) i »kojega su krajnosti jedno« (
cuius
extrema sunt unum
).
166
Iz obje je stilizacije jasno: Petrić previđa
poteškoću, koju Aristotelova definicija uistinu sadržava: što su
to ‘jedno i drugo’, koji se dotiču svojim granicama, pa da njiho-
ve granice postaju jednom granicom? Kako Petrić čita Aristotela,
neprekidnina se u Aristotela definira samo i isključivo s pomoću
vlastitih granica ili s pomoću vlastite granice, a ‘jedno i drugo’,
koje se dotiču, ni na koji način nisu uključene. A iz toga horizon-
ta ne može se razumjeti što je to neprekidnina prema Aristotelu.
S takvim se čitanjem Aristotelova definicija i može okarakteri-
zirati kao »ona prijetvorna definicija neprekidninā« (
palliata illa
continuorum deffinitio
167
), kako je to Petrić učinio.
Pri kraju svoga napada na Aristotelovu definiciju neprekidnine
Petrić se zgrozio nad još jednom važnom Aristotelovom tvrdnjom:
»U neprekidnini – dijelovi su prije cjeline.«
168
Petrić je to mogao
pročitati upravo u Aristotelovu djelcu
De insecabilibus lineis
, i kad
165
Patricius,
Pancosmia
, f. 67.1.
166
Patricius,
Pancosmia
, f. 67.1.
167
Patricius,
Pancosmia
, f. 67.1.
168
Patricius,
Pancosmia
, f. 67.1.
