Petrićeva prosudba Aristotelove prirodne filozofije
LXXV
Svoja gledišta o točki i crti, a protiv beskonačne djeljivosti
crte, Petrić je sustavno izložio u prvim trima knjigama svoga djela
Della nuova geometria libri XV.
, i to u matematičkom ruhu – naiz-
mjeničnim nizanjem tvrdnje i njezina dokaza (
proposizione
–
de-
monstrazione
). U prvoj knjizi »Del punto.« (»O točki«) ne samo da
je već u prvim definicijama naznačio drugačiji pristup od Eukli-
dova nego je i uveo vlastite pojmove najmanjeg prostora i točke:
»I. Najmanji prostor je onaj od kojega nema manjega prostora.
II. Najveći prostor je onaj od kojega nema većega prostora.
III. Srednji prostor je onaj za koji postoji manji, veći i jednak
prostor.
IV. Točka je najmanje u prostoru.«
127
Time što je najmanjem prostoru i točki dodijelio različit on-
tički status, odredio im je i različite uloge. Najmanji prostor u toj
knjizi više nije spomenuo, nego je sve dokaze usmjerio prema
dvama zaključcima o točki:
1. »Točka nije izmjerljiva ni od koje veličine.«;
2. »Točka ima odnos prema jednoj točki, više drugih točaka ili
crtā ili kutova ili površinā ili tijelā, koji su u prostoru.«
128
S druge strane, u aksiomima se usredotočio na pojmove di-
jela i djeljivosti:
»II. Cjelina je ono što ima dijelove.
III. Svaka se cjelina dijeli na dijelove.
IV. Svaki je dio manji od cjeline.
V. Svaka se kvantiteta može dijeliti ili je djeljiva.
VI. Svaka djeljiva <kvantiteta> djeljiva je na manje.«
129
Potom je u drugoj knjizi »Di due, o piu punti, nello spazio
riguardantisi.« (»O dvjema ili više točaka koje se dotiču u pro-
storu«) dokazivao da dvije ili više točaka koje se dotiču ne tvore
127
Patrici,
Della nuova geometria
, str. 5.
128
Patrici,
Della nuova geometria
, str. 13 i 16.
129
Patrici,
Della nuova geometria
, str. 3–4.
