Petrićeva prosudba Aristotelove prirodne filozofije
LXXI
istinu za vječnost vremena i kretanja. Onu drugu beskonačnost s
obzirom na krajnosti, koja je tu snagu ili istinu mogla donijeti da
se u prirodi pronašla, sam je Aristotel istjerao i odbacio iz veliči-
ne, u kretanju i vremenu i sljedno tomu očito ju je zanijekao.«
113
Kao da je Petrić tu priznao da se oko beskonačnog, koje je lišeno
svojih međa, ima smisla potruditi: ako potraga za njim u prirodi
nije dosad urodila plodom, možda jednom urodi?
Strogo razgraničenje matematike i prirodne filozofije te za-
ključak o postojanju najmanje prirodne veličine bili su glavni
učinci prve Petrićeve strategije u osporavanju Aristotelova razu-
mijevanja beskonačnog i kontinuiranog.
2.2. Protiv kontinuiranosti vremena, za njegov vječni slijed
Druga je Petrićeva strategija bila još radikalnija, a odnosila
se samo na vrijeme. Petrić je za vrijeme nakanio istražiti ovo če-
tvero: »beskonačnost, slijed, kontinuiranost, vječnost« (
infinitas,
successio, continuatio, aeternitas
).
114
Protiv beskonačnosti vreme-
na, kako ju je razumijevao Aristotel, Petrić se založio u početnim
razmatranjima četvrte knjige, kad je poricao da su broj, vrijeme i
dijeljenje veličine, to troje – beskonačni.
Sada je prionuo propitati kontinuiranost vremena. »Čini se
da ju je Aristotel uspostavio u sredini da poveže oboje: beskonač-
nost i vječnost«,
115
primjećuje Petrić. Da bi osporio kontinuiranost
vremena, posegnuo je za prokušanim rješenjem. Dokazat će jaču
tvrdnju – da vrijeme nije kvantitativno. Ako dokaže da vrijeme nije
kvantitativno, onda je dokazao da nije ni kontinuirano; a ako nije
kontinuirano, nije, prema Aristotelu, ni beskonačno djeljivo odnos-
no, prema Petrićevu terminološkom izboru, nije beskonačno.
Aristotel je u
Kategorijama
i u
Metafizici
ponudio definicije
kvantitativnog. Njima se opisuje vrsta djeljivosti koja treba uro-
113
Patricius,
Discussionum Peripateticarum tomus quartus
, liber I–V, str.
229.14–19.
114
Patricius,
Discussionum Peripateticarum tomus quartus
, liber I–V, str.
219.25–26.
115
Patricius,
Discussionum Peripateticarum tomus quartus
, liber I–V, str.
229.21–22.
