Petrićeva prosudba Aristotelove prirodne filozofije
LXVII
u kretanju i vremenu očituje ili prepoznaje beskonačno. Koje je
Aristotelove tekstove odabrao za proučavanje? Treću, četvrtu i
šestu knjigu Aristotelove
Fizike
.
Kako je to Cresanin razumio, Aristotel je u svojoj prirodnoj
filozofiji poduzeo ovo zaključivanje:
vrijeme, broj i dijeljenje veličine su beskonačni
kretanje je vječno
nebo je vječno
svijet je vječan.
93
Da se ospori to zaključivanje, dostatno je osporiti prvu tvrd-
nju, koja u Aristotelovu izričaju glasi: »Ono beskonačno nužno
se mora dopustiti u prirodi – ne doduše nešto aktualno, nego
potencijalno u trima stvarima: u vremenu, broju i dijeljenju veli-
čine.«
94
Ali Petrić tvrdi više od toga: »Beskonačnost broja i veliči-
ne, jer su to matematičke stvari, ništa se ne tiču fizičke stvari«.
95
Na kakvu beskonačnost broja i veličine pritom pomišlja? Na onu
koju su Aristotel i aristotelovska tradicija iznjedrili: broj je poten-
cijalno beskonačan dodavanjem; veličina je potencijalno besko-
načna dijeljenjem. U kojem se području događaju ti beskonačni
postupci? U matematici ili prirodi? Petrić dovitljivo zapitkuje je-
su li broj i veličina prirodna ili matematička bića. Pritom naravno
očekuje da će mu aristotelovci odgovoriti da su matematička. Za
taj odgovor Petrić ima pripremljen dalekosežan prigovor: »Ne
treba, ne može se iz matematičkih počela izvoditi zaključke o pri-
rodnim stvarima.«
96
Ili u Aristotelovu jeziku: »Nije dopušteno
prelaziti iz jednoga roda u drugi.«
97
93
Patricius,
Discussionum Peripateticarum tomus quartus
, liber I–V, str.
203.9–12.
94
Patricius,
Discussionum Peripateticarum tomus quartus
, liber I–V, str.
201.32–34. ARIST. Ph. 206a.9–12.
95
Patricius,
Discussionum Peripateticarum tomus quartus
, liber I–V, str.
203.13–15.
96
Patricius,
Discussionum Peripateticarum tomus quartus
, liber I–V, str.
205.15–16.
97
Patricius,
Discussionum Peripateticarum tomus quartus
, liber I–V, str.
201.2–3.
