Petrićeva prosudba Aristotelove prirodne filozofije
LXI
nost matematičkog broja i matematičke veličine tuđa je prirod-
nim stvarima.«
65
Štoviše, izričito je osporio beskonačnost u sámoj
matematici: »Mi ipak poričemo da ustrajemo u istom rodu, da je
istinito da matematički broj može rasti u beskonačno. Poričemo
također da se matematička veličina može beskonačno bilo uma-
njivati bilo dijeliti.«
66
Kako rastumačiti Petrićev pristup beskonačnim veličinama?
Prema Aristotelu, beskonačnost se očituje na dva načina: kod
brojeva dodavanjem, kod geometrijskih veličina diobom. Riječ
je o vrsti beskonačnosti, koja se ostvaruje u postupku koji se
uvijek iznova može
ponoviti, dakle o
potencijalnoj
beskonačnosti.
Značenje Petrićevih prigovora valja otkriti u žučljivu zauzima-
nju protiv potencijalne beskonačnosti. Platoničar nije mogao ne
prigovoriti istinskom dostignuću Aristotelove
Fizike
. Aristotel je,
uvodeći pojam potencijalne beskonačnosti, pomišljao na mislene
i pomislive postupke, a platoničar je zahtijevao da oni budu do-
gađajni i ostvareni kad se tiču samih prirodnih stvari.
Iste primjedbe, prosuđuje Petrić, valja izreći i o vremenu,
»koje je Aristotelu treće beskonačno«.
67
Je li vrijeme uistinu ono
beskonačno? Aristotel je ponudio šest razloga u prilog potvrd-
nom odgovoru, Petrić ih je sve osporio. A osporivši beskonač-
nost vremena, mogao je Petrić lako osporiti i beskonačnost kre-
tanja: »O kretanju treba reći isto što smo rekli o vremenu.«
68
Je li
shvaćao da time ipak pristaje uz Aristotelovu tvrdnju o istovrsnu
ustroju vremena i kretanja?
Glede kretanja Petrić je, dakako, lučio kretanje pokretljivog
tijela od kretanja pokretača (
motus mobilis
i
motus motoris
).
69
K
65
Patricius,
Discussionum Peripateticarum tomus quartus
, liber I–V, str.
203.16–19.
66
Patricius,
Discussionum Peripateticarum tomus quartus
, liber I–V, str.
209.7–10.
67
Patricius,
Discussionum Peripateticarum tomus quartus
, liber I–V, str.
217.20–21.
68
Patricius,
Discussionum Peripateticarum tomus quartus
, liber I–V, str.
239.1.
69
Patricius,
Discussionum Peripateticarum tomus quartus
, liber I–V, str.
279.1–2.
