Petrićeva prosudba Aristotelove prirodne filozofije
LIX
marljivo propitati »kako je istinita i točna Aristotelova prirodna
filozofija.«
56
Pri vrednovanju Aristotelove filozofije prirode, a to znači i pri
izricanju svojih stajališta o prirodi, Petrić je Aristotelove spise o
prirodi doživljavao sukladno općoj predodžbi koja se ustalila od
Averoesova doba: »Ta cijela prirodna filozofija obuhvaćena je u
52 cjelovite knjige koje su preostale od mnogih koje je napisao.
Neki su ih razdijelili u 618 poglavlja. U ovim tako brojnim po-
glavljima i knjigama raspravlja se samo o devet općih teorema
ili teza, ili ih više voliš zvati problemima.«
57
U odnosu na Petri-
ćev pristup Aristotelovu prirodnofilozofskom pokladu u drugom
svesku ovdje je izostavljen teorem o svijetu: zato je prvobitni broj
teoremā umanjen za jedan.
Sustavno istraživanje Aristotelova nauka o prirodi profesor
platoničke filozofije u Ferrari uobličio je u deset knjiga. U prvim
trima bila je riječ o počelima prirodnih stvari. Na početku izla-
ganja o počelima Petrić je morao raščistiti važno metodološko
pitanje: komu više pristoji izlagati
de principiis philosophiae physi-
cae
58
– »fizičkom« ili »prvom« filozofu, fizičaru ili metafizičaru?
Izjasnio se u prilog fizičaru ukoliko se ti principi odnose na kre-
tanje. Aristotelovsko razlikovanje: »Počela su razmatrana, kod
metafizičarā kao počela bićā uopće, a kod fizičarā kao počela
fizičkih bića.«
59
nije zadovoljilo Petrića. Smatrao je da u poza-
dini toga razlikovanja ipak stoji zaključak da je »zadaća prvog
filozofa raspravljati o počelima prirodnih stvari, o mogućnosti
i o kretanju«
60
. Petrićev je zaključak da Aristotel raspravlja o
56
Patricius,
Discussionum Peripateticarum tomus quartus
, liber I–V, str.
13.7.
57
Patricius,
Discussionum Peripateticarum tomus quartus
, liber I–V, str.
11.22–12.1
58
Patricius,
Discussionum Peripateticarum tomus quartus
, liber I–V, str.
17.13–15.
59
Patricius,
Discussionum Peripateticarum tomus quartus
, liber I–V, str.
17.19–21.
60
Patricius,
Discussionum Peripateticarum tomus quartus
, liber I–V, str.
25.18–20.
