Metode
Peripatetičkih rasprava
XLIII
(Aristotelovu)
fiziku
, ili – rabeći jednu moderniju terminologiju
– spuštanje ontološke tematike na ontičku. To je i bila Petrićeva
teza u
Peripatetičkim raspravama
, ali ne u četvrtom, nego u trećem
svesku
Peripatetičkih rasprava
. Zato se može reći da Petrić u
Emen-
dationes
, u obrani svoje
Nove sveopće filozofije
, povezuje osnovne
teze drugog, trećeg i četvrtog sveska
Peripatetičkih rasprava
.
Ukazujući na razlike između Aristotela i starih tvrdi Petrić
da stari filozofi nisu definirali što je to princip, što odobrava, jer
principi su ono prvo prije čega nema ničega, a definicija pretpo-
stavlja nešto što prethodi. Principi se, dakle, ne mogu definirati,
a Aristotel ipak definira princip, počelo kao
ono po čemu nešto ili
jest ili biva ili se spoznaje
.
Stari filozofi govore o samo jednom počelu, dok Aristotel go-
vori o mnogim počelima. Petrić drži da su stari mislili da je po-
čelo ono po čemu stvari jesu i nastaju (moramo se usput zapitati
nije li to ipak definicija?), a ne ono po čemu se stvari spoznaju.
Međutim, načelna je Petrićeva primjedba da Aristotelovo
shvaćanje svijeta kao nenastalog dokida potrebu za ikakvimprin-
cipima bitka i bivanja; određenje
nenastao
(svijet) tumači Petrić
kao
biti po sebi
,
biti iz sebe
i
ne biti od ikog drugog
. Ili svijet ne može
biti nenastao i nepropadljiv ili ne može biti iz jedne cjelokupne
materije. Te su dvije teze, po Petriću, međusobno inkompatibilne
i na temelju te inkompatibilnosti dokazuje da je Aristotel krivo
zasnovao pojam počela.
Na kraju osporava Petrić
kršćansku interpretaciju
Aristotelove
filozofije, odnosno njezinu primjerenost za izlaganje kršćanskog
shvaćanja svijeta. To je tumačenje Petrić također pripremio u
Pe-
ripatetičkim raspravama,
osobito u trećoj knjizi drugog sveska pod
naslovom: »Dogmatum theologicorum concordia« gdje izričito
kaže da po Aristotelu nepokretnih (nepokrenutih) pokretača ili
odvojenih biti ima više, a ne samo jedan
38
. Nasuprot kršćanskoj
38
Usp. Franciscus Patricius,
Discussionum peripateticarum tomi quatuor,
Basileae 1581, str. 206 r. 26–30. Illud tantum advertere decet quomodo hic
supra coelum primum essentias plurali numero statuat, cum antea non
plures esse asseruerit abstractas, quam essent coelestes orbes, easque orbi-
bus coordinatas. Et si plures sint movere eas ut fines, his verbis:
