— 34
Da mi međutim ne spočitnete, da prestrogo sudim
istaći ću odmah i pojavu, koja s materijalizmom uspo
redo teče, a odaje manje ili više idejalno shvaćanje
svijeta i života. Mislim na
misticizam.
Misticizmu imade
traga već u
Schelinga,
a poput Ganga pline već
filozofiji
Schopenhauera
i
Hartmanna.
Ali dok kod po
tonjih potsjeća i nehotice na staru domovinu Bude i
Brahme, kod
Nietzsckea
se u obliku simbo
s naukom Zarathustre. Ne može se potpuno zanijekati
ni u Mikrokozmu
Lotzeovu,
a po gotovo ud
Nani i Zendavesti
Fecknerovoj.
Tko
da nijesam zaboravio pitati — da je i otac pozitivizma,
August Comte,
pod kraj života bio mistikom, izučao
\ otajstvenost procesija i umišljao sebi, da je vrhovni sve-
'"i štenik. Dakako, tko za dana ušutkava glas duše, tomu
v
pod večer izbija stalno na javu!
Ali ni misticizam nije ostao tek unutar stroge zna
nosti, nego je izazvao neku vrstu mističke popularne
nauke i prešao u svijet i umjetnost. Tu bih mogao go
voriti o našem zemljaku
barunu
i
Karlu
du Prelu,
osnivaču časopisa Sphinx i piscu mnogih mi
stičkih djela; mogao bih govoriti o našim spiritistima,
hipnotizerima i čitačima misli; a ne manje bih mogao
pokazati, da i kroz modernu umjetnost i lijepu književ
nost prosijeva dosta intenzivna mistička zraka — ali
sve ovo bi me predaleko vodilo. Ovdje ću samo nagla
siti, da je misticizam u povjesti filozofije slijedio vazda
za strogim iskustvenim pravcem, poradi česa je i do
zvoljeno smatrati ga nekom reakcijom. U svakom pak
slučaju stoji, da misticizam odaje metafizičku potrebu
prekoračiti kruto iskustvo i približiti se svijetu iđejalnom.
A što da vam napokon kažem o efektu razdoblja,
što smo ga nazvali socijalnim? Kako razdoblja nijesu
zidovima ograđena, nego jedno utječe u drugo, naravno
