cem prvoga preda, a njegovo djelo najznatnijim, što ga
je filozofija znanosti stvorila. A Spencer se od Comtea
razlikuje tijem, što prihvata ipak neki apsolutni uzrok
za pojave, ali tvrdi, da se isti ne može spoznati. U Nje
mačkoj se s Comteovom naukom upoznali najprije po
djelima rečenih Engleza; a onda ju u povodu srodna
umovanja Novokantovaca još više priljubili. Nazori kao
što s u : da je metafizika zastarjeli tipus mišljenja, nje
zine hipoteze da su opijati razuma, ona da je nesmisao
i kao znanost u opće' nemoguća — od onda su se sa
svim udomili.
Kad se je reakcija protiv spekulacije u filozofijskoj
literaturi na taj način očitovala, onda ne će valjda izne
naditi, ako kažem, da je ona u literaturi prirodoslovnoj
bila još jača. Smiono, da ne rečem bahato, ignorovanje
prirodnih nauka sa strane apriorističkoga mudrovanja
već je o sebi izazivalo odmazdu; a sjajni rezultati, po
lučeni u povodu empirijske metode po gotovo su na
metali misao, da prirodnim naukama ne treba filozofije
u opće. Što više. Svijest o uspješnosti metode ponukala
je prirodne nauke zauzeti čitava područja filozofije te
njihove probleme rješavati svojim sredstvima. Naravna
posljedica toga bijaše opće materijalizovanje znanosti, a
posljedica toga opet opća skepsa.
Za ilustraciju toga pravca evo nazora samo dvojice
najodličnijih zastupnika prirodnih nauka. Engleski fizičar
John Tyndall
piše: Pitanja otkale potječemo i kud ko
načno nestajemo tihnu na beskrajnim obalama nepozna
toga bez odgovora, pače bez jeke. Ispitujmo zato ma
teriju u svim oblicima i do skrajnih granica njenih te
izmetnuvši iz riječnika našeg riječ životna sila, nastojmo
— ako je moguće — sve vidne 'životne pojave svesti
na repulziju i atrakciju. Kad smo ovako prirodu pot
puno ispitali — stajat će tek pred nama prava zago-
— 28 —
