nalnom laži. Realistička umjeća pazi ponajviše na tje
lesno i vidno — i cijeni estetsku vrijednost svojih tvo
revina prema izvanjim vrlinama njihovim. Zato ona i
ugađa novotom, rjetkosti, sjajem i elegancijom — u
kratko tehničkim savršenstvom izvanjega prikazivanja.
Prikazivati i ostvarivati ideje — nije nikako njezina na
mjera. Moderna je umjetnost baš kao i moderna znanost
bez svake metafizike.
Fprotiv toga isključivog gospodstva prirodnih nauka
nastupila je međutim zadnjih decenija živa reakcija; a
uzrokovao ju po čudnoj ironiji sudbine” najveći oboža
vatelj rečenih nauka —
August Comte.
Po njegovu djelu
Cours de
philosophiepositive
izilazile su naime pri
znanosti i nehotice kao puko sredstvo
nauka socijalnih;
jer se je pod dojmom potonjih imalo ljudstvo preobra
ziti tako, da postane središtem čitavoga poretka svjet
skog. Koliko je sam socijalne znanosti cijenio, razbira
se najbolje odatle, što je od šest svezaka rečenoga djela
izrabio potpuna tri, da ih dostojno prikaže. Uzme'li se
k tomu, da socijalne nauke po svom pojmu nijesu u
jednu ruku mogle ignorovati filozofijskoga momenta t. j.
inponderabilija duševnoga života ljudskog; a u drugu
ruku opet da su morale pretresti sva pitanja nacionalno-
ekonomske naravi — onda je pojmljivo zašto su nužno
pobudile interes ne samo znanstvenih nego i običnih
krugova.
I zbilja nema danas ni političke ni vjerske stranke
koja prema socijalnim pitanjima ne bi izvjesno stano
vište zauzela bila. Katoličko crkveno osvijetlio je već
(s891. sam papa
Pio
XII.
encyklikom
reru
a nakon toga razviše crkovnjaci baš zamjernu djelatnost
u izučanju pitanja socijalnih. Poput stranaka nijesu se
ni znanosti mogle oteti bujici socijalnoj. Osim sociolo
gije i narodne ekonomije, kojih području socijalna pi-
— 30 —
