netka, kojoj se ni onkraj granica spoznaje ne ćemo ni
za korak približiti. A fiziolog
Bois
u č i:
Imade sedam zagonetaka svemirskih: biće materije i sile,
početak gibanja, postajanje života, prividno svrsi shodno
uređena priroda, nastanak jednostavnoga oćuta, razumno
mišljenje i slobodna volja. Prirodoslovna spoznaja, koja
sve promjene u tvarnome svijetu svađa na gibanje atoma
i njihove o vremenu neovisne sile — mora nužno pri
znati, da tih problema nije u stanju riješiti. Oni su gra
nica mekaničkoga tumačenja prirode; prirodoslovlje niti
što zna, niti će ikad znati o njima.
Ignoramus et igno
rabimus.
Kako pak su granice mekaničkoga tumačenja
prirode ujedno granice znanosti u opće, sumnjamo, da
bi ma kakva spekulacija rečene probleme riješila. Komu
se taj pyrrhonizam možda ne sviđa, neka pokuša sa
supranaturalizmom — nu neka pri tom ne smetne s uma,
da gdje supranaturalizam počinje, tu da i znanost pre
staje.
0 dojmu prirodnih nauka na druge disciplire mislim
da ne trebam gubiti riječi; jer je i previše dobro po
znato, da nema znanosti, koja se pod njihovim utjeca
jem ne bi manje ili više promijenila bila. Ista lijepa knji
ževnost i umjetnost nijesu se dojmu prirodoslovnog
pozitivizma oteti mogle. Tu se on javlja pod imenom
naturalizma,
a ide za tim, da život i zbilju prikaže bez
svake idealističke primjese; što većom fotografskom vjer
nosti. Za to nas poezija toga razdoblja vodi vrlo rado
u legla zvjerskih opačina, rakijašnice i bludilišta i crta
s osobitom nasladom užasne zločine kao što su rodo-
skvrnje, preljub, sodomija i silovanje — da ih onda
prirodoslovnim problemima baštine i borbe za opstanak
može braniti. Sve što čovjeka oplemenjuje: uzoran obi
teljski život, ćudoredna načela, čuvstvo dužnosti, pošti
vanje, častoljublje — proglašuje se naprosto konvencio
— 29 —
