smrti i uskrsnuću, koje prikazuju najpotresnije i naj
više, što ljudsko srce salećuje, a česa nikaka proza nije
u stanju riječima prikazati; napokon ona nauka, koja
nas puti nahraniti gladne i utješiti nevoljne — sve to
ne će nikad uginuti, da ustupi mjesto društvu, koje bi
možda mislilo, da je svoj zadatak ispunilo, ako je stvo
rilo bolju policiju ili novim iznašašćima udovoljilo svojim
potrebama.
Je 1’ de, divno? Šteta samo da je Lange u poetič
kom zanosu zaboravio reći: čemu sve to, kad su ideali
po njemu puki tvorovi mašte, koji sa svijetom zbilje i
objektivne istine ne stoje ni u kakvoj svezi. Zijeva li
med zbiljom i idealima nepremostiv jaz — čemu ih po-
držajemo i naukom utvrđujemo ? Bacimo sva metafizička
i teološka djela po savjetu
Humeovu
u vatru; jer ona
ne mogu da sadržaju no sofisteriju i opsjenu.
I doista je taj savjet stala u teoriji slijediti struja,
koju je zasnovao
August Comte,
i koja po njegovu djelu
Cours dephilosopJite positive
nosi ime
Comte
uči, da ljudski duh prolazi tri stupnja: teološki, metafi
zički i empirijski. Na teološkom tumači sve pojave s po
moću nadnaravskih bića, na metafizičkom s. pomoću
apstraktnih uzroka, na empirijskom napokon s pomoću
nepromjenljivih zakona. Pošto samo empirijski stupanj
dolikuje znanosti, imade se ona kloniti svih sanjarija i
kimera kao što s u : bog, duša, supstancija, biće; jer se
š pomoću opažanja, eksperimenta i indukcije ne dadu
nikako dokazati7~Mjesto ideJiTTkižanstva treba da u sre
dište svjetskoga poretka stupi ideja čovječanstva; a mjesto
božanskog kulta, treba da zavlada kult čovječanstva.
Comteova se nauka neobičnom brzinom raširila po
Evropi utječući na sve grane znanosti i javnoga života.
U Engleskoj su stali u njezinu smjeru djelovati
Stuart
Mili
i
Herbert Spencer.
Onaj prvi hvali Comtea mislio-
