PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. II. knj. 2.
135
20
prijatelj, sad pak neprijatelj, različit ponašanjem i po onome što
se kaže uz nešto drugo; po biti se pak ne razlikuje.«
21
Pa opet:
»Svakako su razlike inih odnosa očitije; kvalitete, naprotiv, te
‘imati’ i ‘trpjeti’ imaju teže shvatljive razlike.«
O ‘navlastitom’ pak: »Navlastitost supstancije doista ne
prihvaća ono ‘više’ i ‘manje’.« Na taj način svojstva u kvantiteti
i kvaliteti priznaje i Arhita: »U pojmovima i kategorijama ima
nešto zajedničko, a nešto i navlastito.« Taj isti je uz to utvrdio
trojake razlike: u supstanciji, u djelovanju i u suprotnostima.
22
Isti o akcidentima ovako: »Svaka, naime, supstancija posto-
ji po sebi. Supostojeće pak i akcidentalno ili su u njoj ili nisu
bez nje.« A Periktiona ono što smo prije iznijeli: »Akcidenti
bićima […].« Pa opet: »Akcidenti doista sveobuhvatno svemu
[…].« Također ćeš kod Hipokrata i kod Platona pročitati to isto
beskonačno puta.
CJELINA I DIJELOVI
Koliko Hermes toliko i Okel spominju cjelinu i dijelove, ne sa-
mo u tijelima nego i u netjelesnim stvarima. U ovima [netjelesnim]
21
Isto je tako ovaj navod, kao i dva sljedeća, Pseudo-Arhitin, a ne
Okelov.
22
Ili: »trostruku razliku: između supstancije, djelovanja i onog su-
protnog.«
5
10
15
