PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. II. knj. 2.
125
10
5
određenim, a drugo međom: potom iz tih ono treće: miješanu i
nastalu bit. Bih li pak ikako pogriješio nazvavši uzrok miješanja
i nastajanja četvrtim?« Te su stvari isto što i one koje su pitago-
rovci postavili u onim spregama: ‘međa i neodređeno’ – što je i
sam Aristotel u 5. poglavlju 1. knjige
Mudrosti
posvjedočio: »Pi-
tagorovci su pak nazvali na isti način dva principa, a samo su im
pridodali, što je njima svojstveno, ono određeno i neodređeno i
jedno, itd.« Od tih je jedno – određeno – Aristotel razlučio, i to
u 17. poglavlju 3. knjige
Filozofije
, dok je ono neodređeno u tom
značenju posve izostavio.
SLIČNO I RAZLIČITO
Slično i različito Aristotel u 9. poglavlju iste knjige ovako opi-
suje: »Sličnim se pak stvarima nazivaju one koje imaju iste trpnje,
one koje većma imaju iste trpnje nego druge stvari, i one kojima
je jedna kvaliteta.« Te stvari jasno podvodi pod istost. To je tako-
đer Platon učinio u
Filebu
: »Ne mogavši, naime, to činiti u sva-
kom jednom, u sličnome i istome i suprotnome.« A u
Parmenidu
ima znamenito mjesto podudarno s Aristotelom u ovim riječima:
»Ne misliš li da postoji neka vrsta sličnosti same po sebi i da je
takvoj opet suprotna neka druga koja je neslična? I da u tima
dvjema postojećima sudjelujemo i ja i ti i druge stvari koje su, ka-
15
20
