PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. II. knj. 2.
133
5
Hermes zna za lišenost oprečnu formi, kad u posljednjoj knji-
žici ovako piše: »Jedno, naime, bez drugoga izgubi vlastitu narav
jer je lišeno onoga drugoga.« No, i sam je Aristotel u 5. poglavlju
1. knjige
Mudrosti
svjedokom da su već pitagorovci potpuno
raspravili suprotnost: »Pitagorovci su pak izrekli i koliko ima su-
protnosti i koje su.«
ROD I VRSTA
Isti Hermes često spominje rod i vrstu, npr. u
Sveopćem
go-
voru
: »Jedna je, naime, narav u Boga – sámo dobro, i jedan rod
obojega: odatle svi rodovi.« I posve u aristotelovskom značenju
u 5. poglavlju
Asklepija
: »Rodovi svih stvari slijede ove vrste tako
da postoji cjelina, rod, vrsta kao čestica roda.« I ne puno dalje:
»Vrsta je, naime, dio roda kao što je čovjek dio čovještva; nužno
je da ona slijedi kvalitetu svojega roda.« I još mnogo drugoga o
rodu i vrsti u cijelom poglavlju.
RAZLIKA, ONO NAVLASTITO I AKCIDENT
Hermes je isto tako govorio o razlici, onom navlastitom i
akcidentu, kao u
Zadnjoj
knjižici
: »Vlada, naime, i mnogošću i
velikošću i razlikom nastalih stvari.« A u 7. poglavlju
Asklepi-
ja
: »Odatle bivaju razlike u stvarima, kvalitete, učinci i kvan-
titete« itd. A Okel: »Isti ostajemo s obzirom na supstanciju, a
kvantitativno različiti.«
20
[204] I opet: »I isti sad bude doista
20
Radi se o navodu iz fragmenata Pseudo-Arhite, a ne Okela.
10
15
20
