PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. II. knj. 1.
43
15
od nečega i [isto vrijedi i za] ‘manje’.« Naučavao je i to kako nije
da baš sve ono odnosno prima rečeno na sebe: »Međutim, to ne
vrijedi za sve što je na neki način prema drugome: nije moguće
naime ‘biti više’ ocem ili sinom ili bratom.«
I ovaj uvjet da se [relativno] izriče za konvertibilno – Arhi-
tin je: »Naime, sličnu konverziju dopuštaju ‘jednako’ i ‘brat’, a
nesličnu ‘veće’ i ‘manje’.«
21
Čini se ipak da je Aristotel izostavio
to razlikovanje između slične i neslične konverzije. No, Arhita je
također prije zapisao da se sve ne konvertira: »Naime, gdješto
među relativnim nije konvertibilno, kao npr. znanje i osjet: za
znanje se kaže da je o znatljivom, a za osjet da je o osjetilnom,
ali se dalje ne kaže za ono znatljivo da je o znanju ni za ono osje-
tilno da je o osjetu.«
22
Isti [Arhita] je bio i autor onog uvjeta da
usporedno postoji ono relativno: »Onome što se odnosi prema
nečemu navlastito je da supostoji sa sebi nasuprotnim i da su
međusobno uzroci; ako bi bilo ‘dvostruko’, nužno je da postoji
i ‘polovica’, a ako bi bila ‘polovica’, nužno je također da je dvo-
struko uzrok polovice i polovica [uzrok] dvostrukoga.«
Okel je podijelio doseg ove ukupne kategorije na četiri roda: »Dio-
ba onog što se odnosi prema nečemu općenitije se četverostruko razlu-
21
Čini se da Petrić zove sličnom i nesličnom konverzijom ono što se u
logici uobičajilo zvati potpunom i nepotpunom ili čistom i nečistom kon-
verzijom. To se može zaključiti po primjerima koje Petrić daje.
22
Znanje i opažanje su dvije vrste spoznaje koje imaju za svoj pred-
met ono znatljivo i ono opažljivo. Da je predmet spoznaje ono znatljivo
izriče se frazom znanje je o znatljivom, opažanje je o opažljivom. Opažanje
i opažljivo i znanje i znatljivo su relativni. Nema spoznaje bez onog znatlji-
vog, niti opažanja bez onog opažljivog. Relativni su, ali među njima nema
čiste konverzije. Znanje je o znatljivom, ali znatljivo nije o znanju, nego je
predmet znanja. Isto je s opažanjem i opažljivim.
5
10
20
