27
ru Lucrecijevu kao pjesničko rulio, a prikazao je u njem
Descartesov sustav; još više seje proslavio potlanjim djelom,
takodjer u stihovih, „Philosophia recentior“ , u kojem se
je držao Newtona i Boškovića. Ovo je djelo uresio domo­
ljubnom posvetom dubrovačkim patricijem iz roda Sorko-
čevića, Ranjine i Zamanje, a zemljak mu slavni Bošković
ukrasio ga je svojimi dodanimi filosofijskimi opazkami
i razpravicami. Ugodno je napokon spomenuti, da je
slavni pjesnik „ugodnoga razgovora naroda slovinskoga“
A n d r i j a K a č i ć M i o š i (5,33 rodom iz Brista u Dal­
maciji, izdao u Mletcih sredinom XVIII. vieka (1751) lo­
giku pod naslovom: elementa peripatetica po nauci
Duns Scota.
Povraćam se za malo, prije zaključnih opazaka, na
jednoga od najznatnijih dubrovačkih filosofa XVI. vieka,
na N i k o l u G u č e t i ć a 31 (Gozzi, Gozeus). Prastara, i
danas još postojeća plemićka porodica dubrovačka toga
prezimena, uresila je svoj rodni grad mnogom slavom
književnom, državničkom i bojnom. Od učenjaka Guče­
tića budi ovdje spomenut prije Nikole samo još Petar,35
od otca s pridjevkom pučkim Dragojevića, koji je u
prvoj trećini XVI. vieka, učenik a zatim učitelj na sve­
učilištu parižkom, tada stecištu prvih umova Evrope,
slovio kao Čudo talenta i znanja s imenom doetor illy-
ricus, ili doctor ragusinus. Pojmljivo je lahko, da je,
niknuv iz takove porodice, odlikovao se umijem filosofa
Nikola Gučetić, s pridjevkom pučkim Vitović po krstnom
imenu svoga otca Vita. Uza sve posle javne — (bio je
i knez republike dubrovačke) i domaće, — (osnovao je
obitelj, oženiv Mariju Gundulićevu) pisao je mnogo filo-
sofijskih djela, premda nije nikad iz Dubrovnika izašao,
nije bio na naukah u Padovi ni Bologni nit igdje nego
je sve doma učio — kako kaže izdavalac Aldo 36 u pred­
govoru jednoga mu djela; po tom sudimo, da je tada u
Du b r o v n i k u bilo mnogo visoka znanja, i da je Ni­
kola bio riedke darovitosti. Zavidnika nije mu ponesta-
jalo; Aldo kaže, da mu njeki zemljaci više od zlobe no
od znanja hoće smanjiti zasluge znanstvene. Nu bio je
kod učenjaka talijanskih na dobru glasu; još mladjahnomu
pisa mu Pavao Manucij, papa Kliment VII. dade mu
(
267
)
1...,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11 13,14,15,16,17,18,19,20,21,22,...24